Lista točaka

Tako, praveći se budalom, s tom nutarnjom i vanjskom lakomislenošću, s tim kolebanjem pred napastima, s tim htijenjem bez htjeti, nemoguće ti je napredovati u duhovnom životu.

U tvom životu postoje dva dijela koja se ne poklapaju: razum i osjećaj.

Razum – prosvijetljen vjerom – pokazuje ti jasno ne samo put, nego i razliku između herojskog i glupog načina kojim ćeš ga prijeći. Iznad svega, stavlja pred tebe veličinu i božansku ljepotu pothvata koje Presveto Trojstvo stavlja u naše ruke.

Osjećaj se, međutim, hvata na sve ono što prezireš, čak u istom trenutku u kojem držiš da je to vrijedno prezira. Čini se kao da tisuću malih stvari čeka i najmanju priliku, i čim – zbog fizičkog umora ili gubitka nadnaravnog gledanja – tvoja jadna volja slabi, te se sitnice skupljaju i gomilaju u tvojoj mašti, dok ne stvore brdo koje te pritišće i obeshrabruje: oporost rada; otpor poslušnosti; nedostatak sredstava; bengalske vatre lagodnog života; male i velike odvratne napasti; naleti osjećajnosti; umor; gorak okus duhovne osrednjosti... I, katkada, također strah: strah, jer znaš da te Bog hoće sveta, a ti to nisi. Dopusti mi da ti govorim bez uvijanja. Imaš napretek “motiva” da okrećeš pogled unatrag, a nedostaje ti žar da odgovoriš na milost koju ti On daje, jer te je pozvao da budeš drugi Krist, “ipse Christus” – sam Krist.

Zaboravio si Gospodinovu opomenu Apostolu: “Dovoljna ti je moja milost!”, što je potvrda činjenice da, ako hoćeš, možeš.

Za napredak u nutarnjem životu i u apostolatu nije potrebna sjetilna pobožnost, nego odlučna i velikodušna raspoloživost volje za božanske zahtjeve.

Bez Gospodina nećeš učiniti niti jedan siguran korak. – Sigurnost u potrebitost Njegove pomoći povezat će te još više s Njim, s čvrstim i s ustrajnim pouzdanjem praćenim radošću i mirom, pa ako put i postane težak i strm.

Pogledaj koja velika razlika postoji između naravnog i nadnaravnog načina djelovanja. Prvo počinje dobro, ali poslije popusti. Drugo počinje također dobro... ali poslije nastoji nastaviti još bolje.

Nije loše ponašati se dobro iz plemenitih ljudskih motiva. – Ali... koje li razlike kada “gospodare” nadnaravni motivi!

Promatrajući toliku radost pri teškom radu, onaj prijatelj je zapitao: „Ali, zar se sve to čini iz zanosa?” – I odgovoriše mu s radošću i s vedrinom: „Iz zanosa?... Loše bismo prošli!”; “Per Dominum nostrum Jesum Christum!” – Po Gospodinu našem Isusu Kristu koji nas trajno čeka.

Svijetu je potrebno da probudimo zaspale, da obodrimo bojažljive, da povedemo zavedene: jednom riječju, da ih uvrstimo u Kristove redove kako se ne bi izgubila tolika energija.

Možda i tebi bude od pomoći ova nadnaravna misao – tankoćutnost dobrovoljne ljubavi – koju je jedna doista Božja duša ponavljala samoj sebi pred najrazličitijim zahtjevima: „Krajnje je vrijeme da ozbiljno odlučiš učiniti nešto vrijedno truda.”

Koje kršćansko savršenstvo misliš postići ako slijediš uvijek svoj hir, “ono što se tebi sviđa...”? Sve tvoje mane, protiv kojih se ne boriš, rađat }e logično stalno plodom loših djela. A tvoja volja – koja nije očeličena u ustrajnoj borbi – neće ti služiti ničemu, kada nadođe neka teška okolnost.

Fasada je snažna i čvrsta. – Ali koje li mlakosti i nedostatka volje iznutra!

– Potakni odlučnost da se tvoje kreposti ne pretvore u prerušavanje, već u habitus koji će odrediti tvoj karakter.

„Poznajem osobe, muškarce i žene, koji nemaju snage ni tražiti pomoć”, kažeš mi žalostan i razočaran. – Nemoj ih zaobilaziti u širokom luku, tvoja volja da spasiš sebe i njih može biti polazna točka njihova obraćenja. Osim toga, ako dobro razmisliš, opazit ćeš da su pružili ruku i tebi.