Rekao si mi, da koji put sličiš pokvarenom satu koji zvoni u krivi sat. Hladan si, suh i neplodan u vrijeme molitve. Međutim, kad bi se najmanje očekivalo, na ulici, među svakodnevnim brigama, usred gradske vreve i buke, ili u radnoj tišini svoga profesionalnog posla, iznenadiš se moleći… U krivi čas? Dobro, ali nemoj ne iskoristiti te zvonjave svoga sata. – Duh puše gdje hoće.