267
Potrebno je uvjeriti se da Bog stoji neprestano uz nas. - Živimo kao da bi Bog bio tamo daleko, gdje zvijezde sjaju i nemamo na umu da također stoji uvijek uz nas.
I stoji kao ljubazan otac - svakoga od nas voli više nego što sve majke svijeta mogu voljeti svoju djecu - pomažući nam, nadahnjujući nas, blagoslivljajući… i opraštajući.
Koliko smo puta uspjeli razvedriti svoje roditelje rekavši im, poslije kakve nestašnosti: „Neću nikad više!“ - Možda smo onaj isti dan pali iznova… I naš otac, s hinjenom strogošću u glasu i ozbiljna lica, kori nas… a u isti se čas raznježuje njegovo srce koje poznaje našu slabost, misleći: jadan dječak, koliko se napreže da se dobro vlada!
Potrebno je da se napijemo i zasitimo istinom da je Gospodin Otac, i te kako naš Otac, koji stoji uz nas i na nebesima.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/camino/267/ (24.10.2025.)