DRUGE KREPOSTI

Djela vjere, nade i ljubavi su ventili kroz koje se rasprostire oganj duša koje žive životom Božjim.

Čini sve zbog čiste Ljubavi, nesebično, kao da ne bi bilo nagrade ni

kazne. - Ali goji u svom srcu slavnu nadu u nebo.

Dobro je da služiš Bogu kao sin, bez plaće, velikodušno… Ali se ne brini ako koji put pomisliš na nagradu.

Kaže Isus: «I svaki koji ostavi kuću ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili baštinu zbog mojeg imena, primit će stostruko i posjedovat će život vječni.»

- Da vidimo hoćeš li naći na zemlji nekoga koji plaća s toliko velikodušnosti!

Isus… šuti. – «Jesus autem tacebat». - A ti, zašto govoriš? Da se utješiš ili da se opravdaš?

Šuti. - Traži radost u prezirima! Uvijek će te manje zlostavljati nego što zaslužuješ.

- Možeš li ti, možda, pitati: «Quid enim mali feci?» - koje sam zlo učinio?

Ako u radosti i šutnji podnosiš nepravdu, budi siguran da si čovjek Božji.

Lijep je odgovor što ga je dao onaj časni muž mladiću koji se tužio na pretrpljenu nepravdu:

«Smeta ti? - reče mu - Onda ne želiš biti dobar!...!»

Nikada ne daj svoga mišljenja ako ga od tebe ne traže, premda misliš da je tvoje mišljenje najbolje.

Istina je da je bio grešnik. - Ali ne stvaraj o njemu tog nepromjenljiva suda. - Budi samilosna srca i ne zaboravi da se može pojaviti još jedan Augustin, dok ti ostaješ prosječan.

Sve stvari ovoga svijeta nisu drugo nego zemlja. - Stavi ih na hrpu pod svoje noge i bit ćeš bliži nebu.

Zlato, srebro, dragulji… zemlja, hrpe gnojiva. Naslade, sjetilni užici, zadovoljenje prohtjeva… poput zvijeri, poput mazge, poput svinje, poput pijetla, poput bika.

Časti, odlikovanja, naslovi… stvari od zraka, ohole nadutosti, laži, ništa.

Ne zaljubljuj se ovdje dolje. - To su egoistične ljubavi… Oni koje ljubiš odijelit će se sa strahom i odvratnošću od tebe nekoliko sati nakon što te Bog pozove u svoju prisutnost. – Druga je ljubav koja traje.

Proždrljivost je ružna mana. - Nije li ti pomalo smiješno i ogavno vidjeti onu važnu gospodu kako ozbiljno sjede oko stola, kako s obrednim kretnjama stavljaju masti u probavnu cijev, kao da bi to bila «nekakva svrha»?

Ne govori za stolom o jelu! To je prostota koja ti ne priliči. - Govori o nečem plemenitom - o duši ili o spoznaji – i uzvisit ćeš tu dužnost.

Onoga dana kad ustaneš od stola a da nisi izvršio kakvu malu žrtvicu, jeo si poput nekog poganina.

Redovito jedeš više nego što trebaš. - I ta obilnost, koja više puta stvara tromost i fizičku smetnju, onesposobljuje te da se nasladiš nadnaravnim dobrima, i pomućuje tvoje shvaćanje.

Kako je umjerenost dobra krepost, čak i za zemlju!

Vidim te, viteže kršćanski - kažeš da to jesi - kako ljubiš jednu sliku, šapćući neku usmenu molitvu, vičući protiv onih koji napadaju Crkvu Božju… i da polaziš čak i na svete sakramente.

Ali te ne vidim da činiš kakvu žrtvu, ni da se čuvaš nekih mondenih razgovora (s pravom bi ih mogao drugačije nazvati), ni da si velikodušan prema podređenima… ni prema toj Crkvi Kristovoj! Ni da podnosiš kakvu slabost svog brata, niti da suzbijaš svoju oholost za opće dobro, ni da se ostavljaš svoje krute čahure sebičnosti, ni… toliko još toga!

Vidim te… - Ne vidim te… - I ti… kažeš da si kršćanski vitez? - Kako bijedan pojam imaš o Kristu!

Gube se tvoj talent, tvoja simpatija, tvoji odnosi… Ljudi ti ne daju da ih iskoristiš. - Razmisli dobro o tim riječima jednoga duhovnog pisca: «Ne gubi se kâd koji se prinosi Bogu. - Više se časti Gospodin žrtvovanjem vlastitih talenata nego njihovom ispraznom upotrebom».