DUHOVNO DJETINJSTVO

Pobrini se da upoznaš «put duhovnog djetinjstva» a da se ne «siliš» slijediti taj put. - Pusti Duha Svetoga da djeluje.

Put djetinjstva. - Prepuštanje. - Duhovno djetinjstvo. - Sve to nije ludorija, nego jak i solidan kršćanski život.

U duhovnom životu djetinjstva stvari što ih govore ili čine djeca nikada nisu djetinjarije i budalaštine.

Duhovno djetinjstvo nije duhovna glupavost ni «sladunjavost»! Ono je razuman i snažan put kojim, zbog njegove napornosti, duša treba započeti i nastaviti ići vođena Božjom rukom.

Duhovno djetinjstvo zahtijeva pokornost razuma, a to je teže od pokornosti volje. - Da bi se razum podložio, potrebno je, osim milosti Božje, neprestana vježba volje kako bi se znao zanijekati, uskratiti tijelu ono što je njegovo, neprestano i uvijek. Dosljedno tome, onaj koji hoda «putićem djetinjstva» treba, paradoksalno, osnažiti i omuževiti volju da bi postao dijete.

Biti malen! Velike su odvažnosti uvijek svojstvo djece. - Tko traži…

mjesec? - Tko se ne obazire na pogibli da bi postigao svoju želju?

«Ulijte» u «takvo» dijete mnogo milosti Božje, želju da čini Volju Božju, mnogo ljubavi prema Isusu, sve ljudsko znanje, koliko dopusti njegova sposobnost…, i dobit ćete sliku značaja sadašnjih apostola, onakvih kakve ih Bog nesumnjivo hoće.

Budi dijete! - Budi još više dijete! - Ali ne zaustavi mi se u «ludim godinama». Jesi li vidio išta gluplje od staro-mladog djeteta ili djetinjastog starca?

Budi dijete s Bogom jer to i jesi! I vrlo muževan čovjek u svemu ostalomu. - Ah, i pusti te manire salonskog psića.

Često smo skloni počiniti male djetinjarije. - To su mala divna djela pred Bogom, a dok se u njih ne uvuče rutina, bit će jamačno plodonosna, kao što je uvijek plodonosna Ljubav.

Ti si pred Bogom, koji je Vječan, više dijete nego što je pred tobom

mališan od dvije godine.

A osim toga što si dijete, sin si Božji. – To ne zaboravi!

Dijete! Izgaraj u želji da nadoknadiš goleme zloće svoga života kao odrasla čovjeka.

Ludo dijete! Onoga dana kad sakriješ nešto od svoje duše duhovnom voditelju, prestao si biti dijete, jer si izgubio jednostavnost.

Kad budeš doista dijete, bit ćeš svemoguć!

Ako budete djeca, nećete imati teškoća! Djeca odmah zaboravljaju neugodnosti i vraćaju se svojim redovitim igrama. - Stoga, kad Mu se predate, nećete se trebati brinuti, jer ćete počinuti u Ocu.

Dijete, prikaži Mu svakoga dana… čak i svoje slabosti!

Dobro dijete! Prikaži Mu rad onih radnika koji ga ne poznaju; prikaži Mu prirodnu radost siromašnih mališana koji polaze zle škole…

Djeca nemaju ništa svoga, sve je njihovih roditelja… a tvoj Otac uvijek zna vrlo dobro kako se upravlja očevinom.

Budi malen, vrlo malen! - Nemaj više od dvije godine, najviše tri. - Veća su djeca, naime, obješenjaci koji već žele prevariti svoje roditelje nevjerojatnim lažima.

Posjeduju naime zloću, «sjeme» grijeha, ali im nedostaje iskustvo zla, što će im dati spoznavanje grijeha kako bi pod izlikom istine prekrili laž svojih prevara.

Izgubili su prostodušnost, a prostodušnost je neophodna kako bismo bili maleni pred Bogom.

Ali dijete! Zašto si zabio u glavu da trebaš hodati na štakama!

Nemoj htjeti biti odrastao. - Dijete i uvijek dijete, makar umro od starosti. - Kad se dijete spotakne i padne, nitko se tomu ne čudi… Njegov se otac požuri da ga digne.

Ako je onaj koji se spotakao i pao odrastao čovjek, prvi pokret je smiješan. - Katkada, nakon što prođe taj prvi nagon, ono smiješno ustupi mjesto samilosti. - Ali odrasli se moraju sami dići.

Tvoje dnevno žalosno iskustvo puno je spoticanja i padova. Što bi bilo od tebe kad ne bi bio sve više dijete?

Ne želi biti odrastao. - Budi dijete i neka te, kad se spotakneš, digne ruka tvoga Oca-Boga.

Dijete, predanje zahtijeva poslušnost.

Ne zaboravi da Gospodin najviše voli djecu i one koji su kao djeca.

Paradoksi sitne duše: Kad ti Isus pošalje zgode koje svijet naziva dobrima, plači u svom srcu i razmišljaj o Kristovoj dobroti i o svojoj zloći! Kad ti Isus pošalje događaje koje ljudi ocjenjuju kao zle, veseli se u svom srcu jer ti On uvijek daje ono što ti dobro dolazi, i to je lijep čas da zavoliš Križ.

Odvažno dijete, viči: „Koje li ljubavi Terezijine! - Kakve li revnosti Ksaverove! - Divna li čovjeka sv. Pavla! - Ah, Isuse, ja… ljubim te više nego Pavao, Ksaver i Terezija!“