FORMACIJA

Kako si se smijao, plemenito, kad sam ti savjetovao da staviš svoje mladenačke godine pod zaštitu svetog Rafaela! Da te dovede do jednoga svetog braka kao mladog Tobiju, s dobrom, i lijepom, i bogatom ženom, rekoh ti šaleći se.

A zatim, kako si ostao zamišljen, kad sam nastavio savjetujući ti da se staviš i pod zaštitu onoga mladog apostola, Ivana: ako bi od tebe Gospodin tražio nešto više.

Za tebe koji se u sebi tužiš da tobože s tobom oštro postupaju, i koji osjećaš opreku te strogosti prema vladanju onih tvoje krvi, prepisujem ove odlomke iz pisma jednog poručnika liječnika: «Pred bolesnikom se treba držati hladno i proračunato, ali objektivno i korisno za bolesnika, kako pristoji časnu stručnjaku, a ne smeteno i plačljivo kao obitelj. Što bi bilo od stanice za prvu pomoć za vrijeme bitke, kad počne nadolaziti rijeka ranjenika koji se gomilaju jer evakuacija nije dovoljno brza, kad bi uza svaka nosila bila jedna obitelj? Došlo bi ti da prijeđeš neprijatelju.”

Ne trebam čudesa: imam ih na pretek u Svetom pismu. - Naprotiv, potrebno mi je tvoje ispunjavanje dužnosti, tvoje uzvraćanje na milost.

Razočaran. - Dolaziš skršen. Ljudi ti upravo dadoše jednu lekciju! - Mislili su da ih ne trebaš, pa su pljuštale ponude. Mogućnost da bi ti morali ekonomski pomoći - nekoliko bijednih kovanica - pretvori prijateljstvo u ravnodušnost.

- Uzdaj se samo u Boga i u one koji su po Njemu sjedinjeni s tobom.

Ah, kad bi se nakanio služiti Bogu «ozbiljno», istom ustrajnošću kojom služiš svojoj ambiciji, svojim taštinama, svojoj sjetilnosti!...

Ako osjećaš poticaje da budeš vođa, tvoja težnja će biti: sa svojom braćom posljednji; s ostalima prvi.

Da vidimo: kakva ti se nepravda čini ako je ovaj ili onaj povjerljiviji s nekim osobama koje je upoznao prije ili prema kojima osjeća više srodnosti po simpatiji, po struci, po karakteru?

- Ipak, među svojima izbjegavaj pažljivo čak i prividnost nekog posebnog prijateljstva.

Ako svinja (tako se zove, bez isprike) jede najfinije i odabrano jelo, ono se u najboljem slučaju pretvori u svinjetinu!

Budimo anđeli da ukrasimo ideje dok ih primamo. - U najmanju ruku budimo ljudi! Da pretvorimo hranu barem u plemenite i lijepe mišiće ili možda u snažan mozak… kadar da shvati Boga i da Mu se klanja.

Ali… ne budimo životinje kao toliki i toliki!

Dosađuješ se? - To ti je zato što imaš budna osjetila i uspavanu dušu.

Ljubav Isusa Krista dovest će te do mnogih ustupaka… vrlo plemenitih. - I ljubav Isusa Krista dovest će te do mnogih nepomirljivosti… vrlo plemenitih također.

Ako nisi zao, a takvim se pričinjaš, onda si bedast. - I ta je bedastoća - kamen sablazni - gora od zloće.

Kad se uzvrte «stavljajući se na čelo» vanjskih organizacija religioznosti ljudi o kojima se misli loše u njihovim zvanjima, sigurno osjećaš želju da im kažeš u uho: „Molim vas, budite tako dobri pa budite manje katolici!“

Ako imaš kakvo službeno mjesto, imaš također i neka prava koja izviru iz vršenja dotične službe, i neke dužnosti.

- Skrećeš sa svog apostolskog puta ako zbog revnosti - ili uz ispriku za djela revnosti - ostaviš neobavljene službene dužnosti. Izgubit ćeš mi, naime, ugled u zvanju, a taj je ugled upravo tvoja «udica ribara ljudi».

Sviđa mi se tvoje apostolsko geslo: «Raditi bez odmora».

Zašto ta naglost? - Nemoj reći da je to aktivnost. To je nepromišljenost.

Rastresenost. - Puštaš da se tvoji osjećaji i sposobnosti napoje u kakvoj god lokvi. - Zato onda ideš kroz život: bez postojanosti, rastresene pozornosti, uspavane volje i budne pohote.

- Ozbiljno se podvrgni ponovno jednom planu, pa ćeš onda moći kršćanski živjeti; inače ne ćeš učiniti nikada ništa korisno.

«Tako mnogo utječe okolina!» - rekao si mi. - I morao sam ti odgovoriti: Bez sumnje. Stoga je potrebno da vaša izgradnja bude takva da s naravnošću povučete vlastitu okolinu, da dajete «svoj ton» društvu s kojim živite.

- A zatim, ako te je prožeo taj duh, siguran sam da ćeš mi reći, zadivljen poput prvih učenika kad su vidjeli prvijence čudesa koja su se u ime Kristovo događala preko njihovih ruku: «Toliko smo utjecali na okolinu!»

A kako da postignem «našu formaciju» i kako da sačuvam naš duh? - Ispunjaj mi konkretne norme koje ti je dao tvoj duhovni vođa i koje ti je protumačio i naučio te ih ljubiti. Ispunjavaj ih i bit ćeš apostol!

Ne budi pesimist. - Ne znaš li da je za dobro sve što se događa ili što se može dogoditi?

- Tvoj optimizam će biti nužna posljedica tvoje Vjere.

Prirodnost. - Neka vaš život kršćanskih muževa, kršćanskih žena - vaša sol i vaše svjetlo - teče spontano, bez neobičnosti i ludorija: nosite uvijek sa sobom naš duh jednostavnosti.

«Neće li se činiti umjetnom moja prirodnost u jednoj poganiziranoj ili poganskoj sredini kad se ta sredina sudari s mojim životom?» - pitaš me.

- I odgovaram ti: Sudarit će se, bez sumnje, tvoj život s njihovim! I ta opreka, koja s tvojim djelima potvrđuje tvoju vjeru, jest upravo prirodnost koju od tebe tražim.

Ne brini se ako ti kažu da imaš mentalitet udruženja. Što bi htjeli? Krhko oruđe koje bi se raspalo u trenutku kad ga zgrabiš?

Kad sam ti poklonio onu povijest Isusovu, stavio sam kao posvetu: «Da tražiš Krista! Da nađeš Krista! Da ljubiš Krista.»

- Tri etape vrlo jasne. Jesi li pokušao živjeti barem po prvoj?

Ako te vide da popuštaš… a glavni si, nije čudo ako se skrši poslušnost.

Zbrka. - Znao sam da je kolebala ispravnost tvog kriterija. I da me shvatiš pisao sam ti: Đavao ima vrlo ružno lice; budući da to zna, ne izlaže se da mu vidimo rogova. Ne ide čelom naprijed.

- Stoga, koliko puta dolazi pod maskom plemenitosti, pa čak i duhovnosti!

Kaže Gospodin: «Novu zapovijed dajem vam: Ljubite jedan drugoga! Po tom će svi spoznati da ste moji učenici».

I sveti Pavao: «Nosite bremena jedan drugoga i tako ćete ispuniti

zakon Kristov.»

Ja ti ne kažem ništa.

Ne zaboravi, sinko, da za tebe ima na zemlji samo jedno zlo kojega se moraš bojati i izbjegavati ga s milošću Božjom: grijeh.