KARAKTER

Neka tvoj život ne bude besplodan! - Budi koristan! - Ostavi za sobom trag! - Rasvjetljuj bakljom svoje vjere i svoje ljubavi! Izbriši svojim apostolskim životom sluzav i blatan trag, što ga ostaviše nečisti sijači mržnje! I zapali sve zemaljske putove Kristovim ognjem koji nosiš u srcu.

O, kad bi tvoje držanje i tvoj razgovor bili takvi, da bi svatko, vidjevši te ili čuvši, mogao kazati: „Ovaj čita život Isusa Krista.“

Ozbiljnost. - Okani se tog prenemaganja i koketnog ili djetinjastog ponašanja. - Neka tvoje vanjsko držanje bude odraz mira i reda tvojega duha.

Ne govori: «Takva mi je ćud…, to su stvari moga karaktera.» To su stvari nedostatka tvoga karaktera. Budi muž – «esto vir».

Nauči se reći: «Ne».

Okreni leđa besramniku kad ti šapće u uho: „Čemu komplicirati život?“

Ne budi malograđanskoga duha. Proširi svoje srce dok ne postane univerzalno, «katoličko».

Ne lepršaj poput peradi kad se možeš vinuti poput orla.

Vedrina. - Zašto se trebaš ljutiti kad tako vrijeđaš Boga, dosađuješ bližnjemu,

sebe ozlojeđuješ… a na koncu se moraš smiriti.

Ono isto što si rekao reci mu drugim tonom, bez srdžbe, i tvoje će rasuđivanje dobiti snagu, a, što je najvažnije, ne ćeš uvrijediti Boga.

Ne kori dok osjećaš gnjev zbog počinjene pogreške. Pričekaj do sljedećeg dana ili još dulje. - A onda, miran i pročišćene nakane, ne propusti ukoriti. - Više ćeš postići jednom srdačnom riječi nego li nakon tri sata prepirke. - Ublaži svoju ćud!

Volja. - Energija. - Primjer. - Što treba učiniti, učini… Bez oklijevanja… Bez okolišanja…

Bez toga niti bi Cisneros bio Cisneros¹, niti Tereza iz Avile sveta Tereza, niti Ignacije Loyolski sveti Ignacije…

Bog i odvažnost! – «Regnare Christum volumus!»

Jačaj se pred zaprekama. - Gospodinova ti milost neće ponestati! «Inter medium montium pertransibunt aquae!» - prolazit ćeš kroz brda!

Što znači da na trenutak moraš smanjiti svoju djelatnost, ako zatim, poput opruge u stroju koja je bila pritisnuta, budeš mogao odskočiti neusporedivo dalje nego li si ikada sanjao?

Odstrani od sebe te nekorisne misli, koje ti, u najmanju ruku, uzrokuju gubitak vremena.

Ne troši svoju energiju i svoje vrijeme, koji su ti od Boga, nabacujući se kamenjem na pse što na te po putu laju. Prezri ih!

Ne ostavljaj svoj posao za sutra!

Ti da postaneš jedan iz serije? Ti… jedan iz gomile!? Ta rođen si za vođu!

Među nama nema mjesta mlakima. Ponizi se i Krist će te ponovno zapaliti ognjem Ljubavi.

Ne zapadaj u onu bolest karaktera kojoj su simptomi nedostatak odlučnosti za bilo što, lakoća na djelu i na riječi, nepromišljenost…, jednom riječi: lakoumnost. A ta lakoumnost - ne zaboravi - koja je kriva da su ti svakodnevni planovi tako prazni («ispunjeni prazninom»), učinit će od tvoga života mrtvu i nekorisnu krpenu lutku, ako ne reagiraš na vrijeme - ne sutra, nego sada!

Naprežeš se da budeš monden, lakouman i nepromišljen jer si kukavica. Nije li kukavičluk ne htjeti se suočiti sa samim sobom?

Volja. Ona je vrlo važno obilježje. Ne prezri malih stvari jer u stalnoj vježbi uskraćivanja i odricanja u tim stvarima - koje nikada nisu beznačajne ili ništavne - ojačat ćeš i okrijepiti, s pomoću Božjom, svoju volju da, u prvom redu, budeš potpun gospodar samoga sebe. A zatim: vodič, glavar, vođa!... da obvezuješ, da potičeš, da poneseš svojim primjerom i svojom voljom, i svojom riječi, i svojim znanjem, i svojom vlašću.

Sukobljavaš se s karakterom ovoga ili onoga… Potrebno je da bude tako: nisi zlatnik koji se svakome sviđa.

Osim toga, kad ne bi bilo tih sukoba što nastaju u dodiru s bližnjim, na koji bi način poravnavao šiljke, bridove i izbočine - nesavršenosti, nedostatke svoje ćudi, da stekneš pravilan, uglađen i blag, ali snažan oblik ljubavi i savršenstva?

Kad bi tvoj karakter i karakter onih koji s tobom žive bio sladunjav i mekan poput kreme, nikada se ne bi posvetio.

Izlike. - Nikad ti ih ne će ponestati, da propustiš svoje dužnosti. Kakva li obilja obrazloženih besmislica!

Ne zadržavaj se u njihovu ocjenjivanju. - Odbijaj ih i vrši svoju dužnost.

Budi čvrst. - Budi muževan. - Budi čovjek. - A zatim… budi anđeo.

Kako? Ne možeš učiniti više?! - Zar nije zapravo… ne možeš učiniti manje?

Imaš ambicija: za znanjem,… da vodiš,… da budeš odvažan.

Dobro. U redu. Ali neka je to radi Krista, radi Ljubavi.

Ne raspravljajte. - Iz rasprave ne običava izići svjetlo jer ga gasi strast.

Brak je sveti sakrament. - U svoje vrijeme, kad ga budeš trebao primiti, neka ti tvoj duhovni vođa ili ispovjednik savjetuje čitanje kakve korisne knjige. - I tako ćeš se pripraviti bolje, da dostojno nosiš teret ognjišta.

Smiješ se što ti kažem da imaš «bračno zvanje»? - Pa imaš ga - upravo tako - zvanje.

Preporuči se svetom Rafaelu da te dovede čista do kraja puta kao Tobiju.

Brak je za momčad, a ne za glavni Kristov stožer. - Tako, dok je jelo potreba svakog pojedinca, umnažanje je samo potreba vrste, i pojedine osobe mogu se suzdržati od tog svojstva.

Žudnja za djecom?... Djece, mnogo djece, i ostavit ćemo neizbrisiv trag svjetla žrtvujući egoizam tijela.

Nije teško postići na ovom svijetu relativnu i bijednu sreću sebičnjaka…, koji se zatvara u svoju zlatnu tvrđu, u svoj oklop. - Ali sreća egoista nije trajna.

Zar da zbog ove karikature neba izgubiš Sreću Slave koja nema kraja.

Račundžija si. – Nemoj mi reći da si mlad. Mladost daje sve što može: ona se sama daje bez pristojbe.

Sebičnjak. - Ti uvijek po svome. Izgledaš nesposoban da osjetiš Kristovo bratstvo: u drugima ne vidiš braće, vidiš stepenice.

Predosjećam tvoj potpuni neuspjeh. - I kad budeš upropašten, htjet ćeš da oni s tobom žive u ljubavi koju ti sada prema njima ne želiš živjeti.

Nećeš biti vođa ako u mnoštvu vidiš samo odskočnu dasku da dohvatiš visinu. - Bit ćeš vođa ako stremiš k spasenju svih duša. Ne možeš živjeti leđima okrenut prema mnoštvu: trebaš težiti za tim da to mnoštvo učiniš sretnim.

Nikada ne želiš «doći do dna istine». - Jedanput zbog pristojnosti. Drugi put – najčešće - da ne bi imao neugodnosti. Koji put da ih ne prouzročiš. A uvijek zbog kukavičluka.

Tako, dok se budeš bojao doći do kraja, nikada nećeš biti čovjek sa stavom.

Ne boj se istine, makar ti istina zadala smrt.

Ne sviđa mi se toliki eufemizam: kukavičluk zovete razboritošću. A vaša razboritost je prilika da Božji neprijatelji, s mozgom bez ideja, uzmu ton mudraca i popnu se na mjesta na koja se nikada ne bi trebali popeti.

Ova zloporaba nije neizlječiva. - Nedostatak je karaktera pristati na to da ona napreduje kao nešto beznadno i bez mogućnosti popravka.

Ne uklanjaj se dužnosti. - Izvrši je ispravno - iako je drugi ostave neizvršenom.

Ti si, kako se veli, «brbljavac». - Ali sa svom svojom govorljivošću nećeš uspjeti da opravdam – makar mi rekao da je od providnosti - ono što nema opravdanja.

Zar da je istina - ne vjerujem, ne mogu vjerovati - da na zemlji nema ljudi, nego samo trbuha?

«Molite da se nikada ne bih svojevoljno zadržavao na lakim stvarima.» - Ja sam već molio za to. Sad samo ti trebaš uprijeti da izvršiš tu lijepu nakanu.

Vjera, radost, optimizam. - Ali ne glupost zatvaranja očiju pred stvarnošću.

Kakva li «važna» načina da se mnogi iživljavaju u ispraznim glupostima, i kakva li postupka da postanu nešto u životu - uspinjući se, uspinjući se – s tim da nemaju nikakve težine, ništa u mozgu i ništa u srcu!

Zašto sve te promjenljivosti karaktera? Kad ćeš u nečemu odrediti svoju volju? – Okani se sklonosti da polažeš temeljne kamene i postavi zadnji kamen u samo jednom od svojih projekata.

Ne budi mi tako… osjetljiv. - Vrijeđa te bilo koja stvar. - Treba mjeriti riječi da se uzmogne govoriti s tobom o najneznatnijem predmetu.

Ne uznemiruj se ako ti kažem da si… nesnosan. Dok se ne popraviš, neće nikada od tebe biti koristi.

Ispričaj se ljubazno, kako traži kršćanska ljubav i društveno ponašanje. - I zatim naprijed, uvijek naprijed sa svetom bezobzirnošću, bez zadržavanja, dok sasvim ne dosegneš razinu ispunjavanja dužnosti.

Zašto te bole te pogrešne pretpostavke što ih drugi o tebi imaju? - Gore bi ti bilo da te Bog napusti. - Ustraj u dobru i slegni ramenima.

Zar ne smatraš da takva jednakost, kakvom je shvaćaju, nije drugo nego sinonim za nepravdu?

Loše ti pristaju ta ushićenost i ta gordost: vidi se da su namještene. - Pokušaj, barem, da ih ne primjenjuješ u odnosu sa svojim Bogom, sa svojim duhovnikom, sa svojom braćom. I bit će između njih i tebe jedna pregrada manje.

Male čvrstoće je tvoj karakter: kakve li težnje da se u sve miješaš! - Upro si da budeš sol svakom jelu… A imaš - ne ćeš se ljutiti ako ti otvoreno kažem - malo prikladnosti da budeš sol: i nisi kadar rastopiti se i proći očima nezapažen poput tog začina.

Nemaš duha žrtve. A imaš odviše duha radoznalosti i isticanja.

Šuti. - Ne budi mi djetinjast, karikatura djeteta, smutljivac, svadljivac, došaptavalo. Svojim pričama i brbljarijama ohladio si ljubav: učinio si najgoru stvar. A… ako si možda rasklimao zao jezik - čvrste zidove ustrajnosti drugih, tvoja ustrajnost prestaje biti milost Božja, jer si izdajničko oruđe neprijatelja.

Radoznao si i zapitkivalo, njuškalo i zurilo: zar te nije stid biti čak i u manama tako malo muškarac? - Budi muževan, a te želje, da saznaš nešto o drugima, pretvori u želje i stvarnost spoznaje samoga sebe.

Tvoj muževan duh, ispravan i jednostavan, postaje ozlojeđen kad osjeti da je uvučen u spletke i prepirke koje ne može shvatiti i u koje se nikada nije htio miješati. - Prihvati to poniženje koje znači takvo povlačenje po tuđim jezicima i nastoj da ti loše iskustvo da više dara za diskreciju.

Zašto, kad sudiš o drugima, unosiš u svoju kritiku gorčinu vlastitih neuspjeha?

Ne smiješ primjenjivati taj kritički duh - iako to nije mrmljanje – ni u svom apostolatu, ni u odnosima sa svojom braćom. - Taj je kritički duh za vaš nadnaravni pothvat - opraštaš mi ako ti to kažem? - velika smetnja, jer dok ispituješ rad drugih, a da nemaš razloga išta ispitivati - sa sasvim plemenitom nakanom, znam - ne radiš nikakva pozitivna posla i sprječavaš svojim primjerom pasivnosti dobar napredak ostalih.

«Što onda - pitaš nemiran - raditi s tim kritičkim duhom, koji je u neku ruku bit moga karaktera…?»

Gledaj - umirit ću te. Uzmi pero i list papira: napiši jednostavno i s pouzdanjem - ah da, i kratko - razloge koji te muče, predaj bilješku pretpostavljenomu i ne misli više na nju. - On, koji je poglavar i ima milost staleža, pohranit će bilješku… ili će je baciti u koš. - Za tebe je to sve isto, budući da tvoj kritički duh nije mrmljanje i budući da ga primjenjuješ iz visokih motiva.

Odgađajući popuštati? - To je pojam koji se nalazi samo - «treba odgajajući popuštati» - u rječniku onih koji nemaju volje za borbu - komotnjakovića, kalkulanata ili kukavica - jer unaprijed znaju da će biti pobijeđeni.

Čovječe, budi nešto manje naivan (iako si još dijete, i upravo zato što si dijete pred Bogom) i ne izlaži mi lakomisleno svoje braće pred stranim osobama.