LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU

Kad završiš svoj posao, obavi i posao svoga brata, pomažući mu radi Krista s takvom obzirnošću i naravnošću da se ni onaj kojemu si pomogao ne dosjeti da radiš više negoli moraš.

- Da, to je fina krepost Božjeg djeteta.

Bole te propusti ljubavi bližnjega prema tebi. Koliko će boljeti Boga tvoji propusti ljubavi - ljubavi prema Njemu!

Ne misli zlo ni o komu makar ti njegove riječi ili djela dale povoda da tako s razlogom sudiš.

Ne kritiziraj negativno! Kad ne možeš hvaliti, šuti.

Nikada ne govori zlo o svom bratu, makar zato imao suviše razloga. - Idi najprije pred Svetohranište, a zatim pođi k svećeniku, svom ocu, i njemu se također izjadaj.

- I nikomu više.

Mrmljanje je šuga koja blati i koči apostolat. - Protivi se ljubavi, oduzima snage, otima mir i prouzrokuje gubitak sjedinjenja s Bogom.

Ako si tako bijedan, zašto te čudi to što drugi imaju svoje bijede?

Nakon što se vidi u što se upotrebljavaju mnogi - čitavi! - životi (jezik, jezik, sa svim svojim posljedicama), šutnja mi se čini potrebnijom i dražom. - I razumijem vrlo dobro da tražiš račun, Gospodine, za svaku besmislenu riječ.

Lakše je reći nego učiniti. – Ti… koji imaš taj poput sjekire oštar jezik, jesi li pokušao koji put, barem slučajno, načiniti «dobro» ono što po tvom «ovlaštenom» mišljenju drugi čine manje dobro?

To se zove: šaputanje, mrmljanje, spletka, intriga, brbljanje, priča,

zasjeda… kleveta, podlost.

- Teško je da uzurpacija zadaće učitelja ne završi u «babljem poslu».

Koliko mnogo boli Boga nepravda «pravednika» i koliko šteti mnogim dušama - i koliko može posvetiti druge!

Nemojmo suditi! - Svatko vidi stvari sa svog gledišta… i po svom shvaćanju, gotovo uvijek očiglednu, i po svojim očima, mnogo puta zamračenim i zamagljenim od tmine strasti.

Osim toga, pogled nekih osoba tako je subjektivan i tako bolećiv, kao kod nekih slikara modernista, koji povlače nekakve samovoljne crte uvjeravajući nas da je to naš portret, naše vladanje…

Kako malo vrijede ljudski sudovi! - Ne sudite a da prije ne posijete svoj sud u molitvi.

Prisili se, ako je potrebno, na opraštanje onima koji te uvrijede i to od prvog trenutka, jer koliko god bila velika šteta i uvreda koju ti nanesu, veće je uvrede Bog tebi oprostio.

Mrmljaš? - Tad gubiš dobar duh i, ako ne naučiš šutjeti, svaka će tvoja riječ biti korak koji te približava izlaznim vratima toga apostolskog pothvata u kojem radiš.

Ne sudite a da ne čujete obje strane. - Čak i one osobe koje se smatraju pobožnima, vrlo lako zaborave to pravilo osnovne razboritosti.

Znaš li koliku štetu možeš uzrokovati kad povezanih očiju baciš kamen daleko?

- Isto tako ne znaš koliku štetu, katkada tešku, možeš nanijeti kad izbaciš riječi mrmljanja, koje ti se čine vrlo lake, jer ti je nesmotrenost ili raspaljivost povezala oči.

Nije teško kritizirati i rušiti. Posljednji zidarski nadničar zna zabiti svoj alat u plemenit i lijep kamen katedrale.

- Graditi! To je posao koji zahtijeva majstora.

Tko si ti da prosuđuješ uspjeh pretpostavljenoga? - Zar ne vidiš da on ima više elemenata da prosuđuje nego što ih imaš ti; da on ima više iskustva; više ispravnih, mudrih i nepristranih savjetnika; i pogotovu da ima više milosti, posebne milosti, milosti staleža koja je svjetlo i snažna pomoć Božja?

Ovi sudari sa sebičnošću svijeta učinit će da više cijeniš bratsku ljubav svojih.

Tvoja je ljubav … preuzetna. - Izdaleka privlačiš: imaš svjetla. - Izbliza, odbijaš: nedostaje ti topline. - Kakva šteta!

«Frater qui adiuvatur a fratre quasi civitas firma» - Brat kojemu pomaže drugi njegov brat jak je kao utvrđen grad.

- Zamisli se na trenutak i odluči se živjeti u bratstvu koje ti uvijek preporučujem.

Ako te ne vidim da provodiš u djelo blagoslovljeno bratstvo, što ti ga neprestano propovijedam, sjetit ću te onih dubokih riječi sv. Ivana: «Filioli mei, non diligamus verbo neque lingua, sed opere et veritate» - Dječice, ne ljubimo riječju ni jezikom, nego djelom i istinom.

Snaga ljubavi! - Vaša međusobna slabost također je potpora koja vas podržava uspravne u ispunjenju dužnosti ako živite u svom blagoslovljenom bratstvu: kao što se međusobno podupiru igraće karte.

Ljubav se sastoji više u «razumijevanju» nego u «davanju». – Zato traži ispriku za svoga bližnjega – uvijek će ih biti – ako imaš dužnost prosuđivanja.

Znaš li da se ona osoba nalazi u pogibelji za svoju dušu? - Izdaleka, svojim životom sjedinjenja, možeš joj biti djelotvorna pomoć. - Hajde onda, i ne uznemiruj se!

Ta zabrinutost koju osjećaš za svoju braću čini mi se dobrom: dokaz je vaše međusobne ljubavi. – Ipak, nastoji da se tvoja zabrinutost ne izrodi u nemir.

Svijet je redovito vrlo slabo darežljiv svojim novcem - pišeš mi. Razgovor, bučna oduševljenja, obećanja, planovi. - Malo ih je koji u času žrtve «podmetnu leđa». I ako daju nešto, to treba biti putem neke zabave - ples, tombola, kino, svečanost - ili putem oglasa i popisa darova u tisku.

- Žalosna je slika, ali ima iznimaka! Budi i ti jedan od onih koji ne dopuštaju da njihova ljevica zna što čini desnica kad daju milostinju.

Knjige. - Pružih ruku poput Kristova siromaška i zatražih knjiga. Knjiga koje su hrana za katolički i apostolski um mnogih mladih sveučilištaraca.

- Pružih ruku poput Kristova siromaška - i razočarah se!

- Zašto ne razumiju, Isuse, duboku kršćansku ljubav te milostinje, djelotvornije od prošnje dobroga pšeničnog kruha?

Previše si naivan. - Kažeš da je malo onih koji provode u djelo ljubav prema bližnjemu. - Osjećati tu ljubav prema bližnjemu ne znači dati staru robu ili sitni novac…

- I pripovijedaš mi svoj slučaj razočaranja.

- Pada mi na pamet samo ovo: hajdemo ti i ja davati i dati se bez škrtosti. I izbjeći ćemo da oni koji se s nama ophode steknu tvoje žalosno iskustvo.

"Pozdravite sve svete. Svi sveti vas pozdravljaju. Sve svete koji žive u Efezu. Sve svete u Isusu Kristu koji su u Filipima». - Zaista je ganutljiv taj pridjev - sveti - što ga upotrebljavaju prvi kršćanski vjernici za međusobnu oznaku!

- Nauči se ophoditi se sa svojom braćom.