MOLITVA

Akcija ne vrijedi ništa bez molitve: molitva dobiva vrijednost po žrtvi.

Najprije molitva, zatim zadovoljština, na trećem mjestu, sasvim na trećem mjestu, akcija.

Molitva je temelj duhovne zgrade. Molitva je svemoćna.

«Domine, doce nos orare» - Gospodine, nauči nas moliti! - A Gospodin odgovori: Kad se molite, govorite: «Pater noster, qui es in coelis…» - Oče naš, koji jesi na nebesima…

Kako da visoko ne cijenimo usmenu molitvu!

Polako. - Pazi što govoriš, tko govori i o komu. - Onaj, naime, govor na brzinu, bez prilike za razmišljanje, nije drugo nego žamor, mlaćenje prazne slame.

I kazat ću ti sa svetom Terezijom da to ne zovem molitvom, makar ne znam koliko micao usnicama.

Tvoja molitva mora biti liturgijska. – O, kad bi se dao na recitiranje psalama i molitava iz misala, umjesto da se držiš privatnih ili posebnih molitava!

«Čovjek ne živi samo o kruhu nego i o svakoj riječi koja dolazi iz usta Božjih», rekao je Gospodin. - Kruh i riječ: Hostija i molitva!

Ako nije tako, ne ćeš živjeti nadnaravnim životom.

Tražiš društvo prijatelja koji ti svojim razgovorom i svojom naklonošću, svojim vladanjem, čine podnošljivijim progonstvo ovoga svijeta… iako prijatelji ponekad izdaju. - To mi se ne čini loše.

Ali… kako to da ne tražiš svakoga dana intenzivnije društvo, razgovor s Velikim Prijateljem koji nikada ne izdaje?

«Marija je izabrala najbolji dio», čita se u svetom Evanđelju. - Eno je kako upija riječi Učiteljeve. U prividnom neradu moli i ljubi. - Zatim prati Isusa po putovima njegova propovijedanja, po gradovima i selima.

Kako je teško pratiti Ga bez molitve!

Ne znaš moliti? - Uđi u prisutnost Božju i čim počneš govoriti: «Gospodine, ne znam moliti!...», budi siguran da si započeo moliti.

Pisao si mi: «Moliti znači govoriti s Bogom. Ali o čemu govoriti?» - O čemu? O Njemu, o sebi: o svojim radostima, žalostima, uspjesima, neuspjesima, plemenitim ambicijama, dnevnim brigama…, o slabostima! Govori Mu o svojoj zahvalnosti i prošnji, o Ljubavi i zadovoljštini.

U dvije riječi: spoznati Njega i spoznati sebe: «postići intimnost».

«Et in meditatione mea exardescit ignis» - i u mojem se razmatranju zapali oganj. - Za tim težiš kad moliš: Načiniti iz sebe krijes, živi oganj, koji daje toplinu i svjetlo.

Stoga, kad ne možeš ići naprijed, kad osjetiš da se gasiš ako ne možeš baciti u vatru klade koje zamirišu, baci granje i lišće malih usmenih molitava, strelovitih molitvica, da one nastave hraniti vatru. - I iskoristio si vrijeme.

Smatraš se tako bijednim te se priznaješ nedostojnim da te Bog čuje… A Marijine zasluge? I rane tvoga Gospodina? I… zar možda nisi dijete Božje?

Štoviše, On te sluša «quoniam bonus… quoniam in saeculum misericordia eius»: jer je dobar, jer njegovo milosrđe ostaje uvijek.

Učinio se tako malenim - ta vidiš: Djetetom! - da mu se ti približiš s povjerenjem.

«In te, Domine, speravi»: u tebe se, Gospodine, uzdah. - I s ljudskim sredstvima donesoh svoju molitvu i svoj križ. - I moja nada nije bila isprazna, niti će ikada biti: «non confundar in aeternum»!

Isus govori: «I ja vam kažem: molite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se.»

Moli! U kojem ljudskom poslu ti mogu dati više jamstvo za uspjeh?

Ne znaš što bi kazao Gospodinu u molitvi. Ne sjećaš se ničega, a ipak si Ga htio pitati za savjet u mnogim stvarima. - Pazi! Načini nekoliko bilježaka preko dana o pitanjima koja želiš razmatrati u prisutnosti Božjoj. I pođi zatim s tom bilješkom moliti se.

Poslije molitve svećenika i posvećenih djevica najdraža je Bogu molitva djece i bolesnika.

Kad se ideš moliti, imaj čvrstu ovu odluku: ne upotrebljavaj ni više vremena zbog utjehe, ni manje zbog suhoće.

Ne reci Isusu da želiš utjehe u molitvi. - Ako ti je dade, zahvali Mu. - Reci mu uvijek da želiš ustrajnost.

Ustraj u molitvi. - Ustraj, makar ti se trud činio besplodnim. - Molitva je uvijek plodonosna.

Tvoje je shvaćanje nespretno, neaktivno. Činiš beskorisne napore da bi uskladio ideje u prisutnosti Gospodinovoj: jedna istinska smetenost!

Ne sili se niti budi zabrinut. - Čuj me dobro: čas je srca.

One riječi što su te dirnule u molitvi ureži u svoju pamet i izgovaraj ih polako mnogo puta tokom dana.

«Pernoctans in oratione Dei» - probdio je noć u molitvi. - To nam kaže sv. Luka o Gospodinu.

Koliko si puta toliko ustrajao? – Dakle…

Ako se ne družiš s Kristom u molitvi i u Kruhu, kako ćeš drugima omogućiti da Ga upoznaju?

Pisao si mi i shvaćam te: «Svaki dan posvećujem jedan časak za molitvu. Kad toga ne bi bilo…»

Svet bez molitve?... - Ne vjerujem u tu svetost.

Reći ću ti, plagirajući izreku nekog stranog pisca, da tvoj apostolski život vrijedi onoliko koliko vrijedi tvoja molitva.

Ako nisi čovjek molitve, ne vjerujem u ispravnost tvojih nakana kad govoriš da radiš za Krista.

Rekao si mi, da koji put sličiš pokvarenom satu koji zvoni u krivi sat. Hladan si, suh i neplodan u vrijeme molitve. Međutim, kad bi se najmanje očekivalo, na ulici, među svakodnevnim brigama, usred gradske vreve i buke, ili u radnoj tišini svoga profesionalnog posla, iznenadiš se moleći… U krivi čas? Dobro, ali nemoj ne iskoristiti te zvonjave svoga sata. – Duh puše gdje hoće.

Nasmijao si me svojom molitvom… nestrpljivom. Govorio si Mu: «Ne želim ostariti, Isuse… Mnogo je čekati da te vidim! Onda možda ne ću imati srca u zanosnim grudima kao što ga sada imam. Kad budem star, bit će kasno. Sada bi moje sjedinjenje s tobom bilo snažnije, jer te volim Ljubavlju mladića.»

Sviđa mi se što proživljavaš tu «ambicioznu zadovoljštinu»: svijet, rekao si mi. - Dobro, ali u prvom redu su članovi tvoje nadnaravne i krvne obitelji, oni iz kraja koji je naša Domovina.

Govorio si mu: Nemoj se pouzdavati u mene. Ja se, dakako, pouzdajem u Tebe, Isuse. Prepuštam se u Tvoje ruke. Tamo ostavljam sve što imam: svoje bijede. I čini mi se, da je to dobra molitva.

Molitva kršćanina nikada nije monolog.

«Minute šutnje» - Neka to ostane za one koji imaju suho srce. Mi katolici, djeca Božja, govorimo s našim Ocem koji je na nebesima.

Ne napusti svoga duhovnog štiva. - Štivo je mnoge učinilo svetima.

U štivu - pišeš mi - stvaram skladište goriva. - Čini se kao nepomična hrpa, no odanle moje pamćenje često spontano izvlači gorivo koje puni životom moju molitvu i užiže moje djelo zahvale poslije pričesti.