NADNARAVNI ŽIVOT

Ljudi imaju plošni pogled na život, prionuo uz zemlju, dvodimenzionalan. - Kad budeš živio nadnaravnim životom, dobit ćeš od Boga treću dimenziju: visinu i s njom reljef, težinu i obujam.

Ako izgubiš nadnaravni smisao svog života, tvoja će ljubav biti filantropija, tvoja čistoća pristojnost, tvoje mrtvljenje glupost, tvoja stega bič, a sva tvoja djela jalova.

Šutnja je kao vratar unutarnjeg života.

Paradoks: pristupačnije je biti svetac nego učenjak, ali je lakše biti učenjak nego svetac.

Razonoditi se. - Potrebno je da se razonodiš... otvarajući jako svoje oči, da dobro uđu slike stvari, ili ih gotovo zatvorivši zbog zahtjeva vlastite kratkovidnosti…

Zatvori ih sasvim! Imaj unutarnji život, i vidjet ćeš u neslućenoj boji i reljefu krasote jednog boljeg svijeta, jednog novog svijeta! I općit ćeš s Bogom… i spoznat ćeš svoju bijedu… i zanijet ćeš se u Boga… i tako ćeš se pobožanstveniti da ćeš se približiti svom Ocu i bit ćeš još više bratom svoje braće ljudi.

Težnja: da budem dobar, a svi ostali bolji od mene.

Obraćenje je stvar jednog trenutka. - Posvećivanje je djelo čitavog života.

Nema ništa bolje na svijetu nego biti u milosti Božjoj.

Čistoća nakane. - Imat ćeš je uvijek ako uvijek i u svemu tražiš samo da ugodiš Bogu.

Stavi se u rane raspetoga Krista. - Ondje ćeš naučiti čuvati svoja osjetila, imat ćeš unutarnji život i neprestano ćeš prikazivati Ocu Gospodinove i Marijine boli da bi platio za svoje dugove i za sve dugove ljudi.

Bogu nije neugodna tvoja nestrpljivost da mu služiš. - Ali bit će jalova ako je ne prati stvarno poboljšanje u tvom dnevnom vladanju.

Ispravljati. - Svaki dan pomalo. - To je tvoj stalni posao ako želiš zaista postati svet.

Dužan si posvetiti se. - Ti, također. - Tko misli da je to isključivi posao svećenika i redovnika?

Svima, bez izuzetka, rekao je Gospodin: «Budite savršeni kao što je savršen moj Otac Nebeski».

Upravo tvoj unutarnji život treba biti ovo: početi… i iznova počinjati.

Jesi li, u unutarnjem životu, polako razmišljao o ljepoti «služenja» s aktualnom dragovoljnošću?

Nije se od snijega vidjelo biljke. – I primijeti veseo težak, gospodar polja: «Sada rastu prema unutra.»

Mislio sam na te: na tvoju prisilnu neaktivnost…

Reci mi: Rasteš li i ti prema unutra?

Ako nisi gospodar samoga sebe, makar bio i moćan, tvoje mi gospodstvo izaziva sažaljenje i nagoni me na smijeh.

Teško je čitati u svetom Evanđelju pitanje Pilatovo: «Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa, koji se zove Kristom?» - Još je mučnije slušati odgovor: «Barabu!»

A još strašnije osvjedočiti se da sam i ja, mnogo puta, skrenuvši s puta, rekao također: «Barabu!» I dodao: «Krista?... Crucifige eum! - raspni Ga!»

Sve to što te na čas zabrinjava vrijedi više ili manje. - Što apsolutno vrijedi jest da budeš sretan, da se spasiš.

Nova svjetla! - Kako si radostan, što ti je Gospodin dao da otkriješ novu «Ameriku».

Iskoristi te trenutke: vrijeme je da zapjevaš himnu zahvalnicu, a također je vrijeme da isprašiš zakutke svoje duše, da se otreseš koje navike, da radiš više nadnaravno, da izbjegavaš svaku moguću sablazan bližnjega…

- Jednom riječju: neka se tvoja zahvalnost očituje u jednoj konkretnoj odluci.

Krist je umro za tebe… - Što ti trebaš učiniti za Krista?

Tvoje osobno iskustvo - ta uzbuđenost, taj nemir, ta gorčina - uzrok je da doživljavaš istinu onih Isusovih riječi: „Nitko ne može služiti dva gospodara!“