NEVOLJE

Oluja progona je dobra. - Što se gubi?... Ne gubi se ono što je izgubljeno. - Kada se ne iščupa stablo s korijenom - a nema vjetra ni orkana koji bi mogli iščupati stablo Crkve - padaju samo suhe grane… I dobro je da su pale.

Slažem se: ona je osoba bila zločesta prema tebi. - Ali nisi li ti bio gori s Bogom?

Kamo god si, Isuse, prolazio nije ostalo ni jedno srce ravnodušno. - Ili te ljube ili te mrze.

Može li me iznenaditi ako izazove sličan šapat odbojnosti ili ljubavi koji apostolski čovjek - ako je drugi Krist - koji Te slijedi ispunjavajući svoju dužnost?

Ponovno…; Da su rekli, da su napisali…; U prilog, protiv…; S dobrom voljom, i s manje dobre volje…; Prešućivanja i klevete, panegirici i uzdizanja…; gluposti i točne stvari…

- Bedak bedasti! Što te briga za šum vjetra ili za pjev cvrčka, ili za mukanje, ili za roktanje, ili za rzanje… ako ideš ravno k svom cilju, Bogom opijene pameti i srca.

Osim toga… to je neizbježno. Ne pokušavaj dakle postavljati vrata polju.

Odriješili su se jezici i pretrpio si nepristojnosti koje su te tim više uvrijedile jer ih nisi očekivao.

Tvoja nadnaravna reakcija treba biti oproštenje - i, štoviše, moliti oproštenje - i iskoristiti iskustvo da se otrgneš od stvorova.

Kad nastupi nevolja, prezir… križ, trebaš pomisliti: što je to prema onom što zaslužujem?

Trpiš veliku muku? - U nevolji si? Reci sasvim polako ovu snažnu muževnu molitvu, kao da se naslađuješ:

«Neka se vrši, neka se ispunja, neka bude hvaljena i uvijek uzvišena nad svim stvarima, najpravednija i najmilija volja Božja. - Amen. - Amen.»

I jamčim ti da ćeš postići mir.

Trpiš u ovom životu ovdje… koji je kratak san... Raduj se, jer te jako voli Otac Bog i, ako sam ne postaviš zapreke, poslije ovog lošeg sna osvanut će vedrina.

Boli te što ti ne zahvaljuju na onoj usluzi. - Odgovori mi na ova dva pitanja: Jesi li ti tako zahvalan Isusu Kristu?... Zar si bio kadar učiniti tu uslugu tražeći zahvalnost na zemlji?

Ne znam zašto se bojiš. - Uvijek su bili slabo razumni neprijatelji Kristovi.

Kada je Lazar bio uskrsnuo, trebali su priznati svoje zablude i božanstvo Isusovo. - Ali ne! Ubijmo onoga koji daje život! - rekoše.

I danas je kao i jučer.

U trenucima borbe i protivštine, kad možda «dobri» ispune zaprekama tvoj put, uzdigni svoje apostolsko srce! Čuj Isusa, koji govori o zrnu gorušičinu i o kvascu. - I reci Mu: «edissere nobis parabolam» - objasni mi tu prispodobu.

I osjetit ćeš užitak razmatrajući buduće pobjede. Vidjet ćeš ptice nebeske na krošnjama svog sada početnog apostolata i tijesto koje se podiglo.

Ako nevolje primiš potištena duha, gubiš radost i mir, i izlažeš se mogućnosti da ne izvučeš duhovne koristi iz onoga kritičnog trenutka.

Javni su te događaji stavili u dragovoljni zatvor koji je možda, po svojim okolnostima, gori od zatvora kakve tamnice. - Pretrpio si pomrčinu svoje osobnosti.

Ne nalaziš polja rada zbog sebičnosti, radoznalosti, nerazumijevanja i šaputanja. - Dobro, i što sad? Zar zaboravljaš na svoju slobodnu volju i na svoju snagu «djeteta»? - Nedostatak lišća i cvjetova (vanjske djelatnosti) ne isključuje razmnožavanje i unutarnju djelatnost korijenja (unutarnji život).

Radi! Već će se prilike promijeniti i dat ćeš više plodova, tečnijih nego prije.

Grde te? - Ne ljuti se kako ti to savjetuje tvoja oholost. - Misli: „Kako su samilosni prema meni! Koliko su toga prešutjeli!“

Križ, patnje, nevolje! Toga ćeš imati dok živiš. - Tim je putem pošao Krist, a nije učenik viši od Učitelja.

Slažem se. Mnogo je borbe izvana, i to te djelomično ispričava. - Ali je također mnogo sukrivnje unutra - razmotri mirno - i to te ne može ispričati.

Nisi li čuo iz Učiteljevih usta prispodobu o čokotu i lozama? - Utješi se! Zahtijeva od tebe, jer si loza koja daje plod… I obrezuje te, «ut fructum plus afferas» - da doneseš više ploda.

Jasno! Boli to rezanje, to čupanje. Ali za tim, koje li bujnosti u plodovima, koje li zrelosti u djelima!

Nemiran si. - Pazi! Dogodilo se što mu drago u tvom unutarnjem životu ili u svijetu koji te okružuje, nikada ne zaboravi da je važnost događaja ili osoba vrlo relativna. - Mir! Pusti neka vrijeme prolazi i zatim, gledajući izdaleka i bez strasti događaje i ljude, steći ćeš perspektivu, postavit ćeš svaku stvar na svoje mjesto i u istinskim dimenzijama.

Ako tako radiš, bit ćeš pravedniji i proći ćeš bez mnogih briga.

Loša noć u lošoj krčmi. - Tako kažu da je označila ovaj zemaljski život Sveta Terezija od Isusa. - Zar ne da je usporedba pogođena?

Jedan posjet glasovitom samostanu. - Ona strana gospođa osjeti da joj se smililo srce kad je vidjela siromaštvo zgrade. «Mora da živite vrlo teškim životom, zar ne?» A redovnik, zadovoljan, ograniči se na odgovor: «Sam si to htio, redovniče blagi, sam si to htio, pa sad imaš, dragi.»

Ovo što sam s užitkom čuo od toga svetog čovjeka trebam reći tebi sa žalošću kad mi govoriš da nisi sretan.

Uznemirivati se? - Nikada! Jer to znači izgubiti spokoj.

Fizičko klonuće. - Iscrpljen si… Počini za tu vanjsku djelatnost. - Pitaj za savjet svoga liječnika. Budi poslušan i ne brini se.

Brzo ćeš se vratiti k svom životu i poboljšat ćeš, ako si vjeran, svoj apostolat.