PO K O R A

Neka je blagoslovljena bol. - Neka je voljena bol. - Neka je posvećena bol…, neka je proslavljena bol!

Apostol nam daje cijeli jedan program, da bismo mogli korisno slijediti tečaj o predmetu boli: «spe gaudentes» - veseli zbog nade, «in tribulatione patientes» - strpljivi u teškoćama, «orationi instantes» - postojani u molitvi.

Ispaštanje je put koji vodi u Život.

Zakopaj pokorom u duboku jamu, što je otvori tvoja poniznost, svoje nemarnosti, uvrede i grijehe. - Tako seljak zakopa trule plodove, suhe grančice i otpale listove podno drveta koje ih je proizvelo. - I ono što je bilo neplodno, bolje reći štetno, pridonosi djelotvorno novoj plodnosti.

Nauči se crpsti iz pada pobudu, iz smrti život.

Taj Krist koga ti vidiš nije Isus. - U svakom slučaju bit će to žalosna slika koju mogu vidjeti tvoje mutne oči… - Očisti se! Izbistri svoj pogled poniznošću i pokorom. Nakon toga… neće ti nedostajati čista svjetla Ljubavi. I imat ćeš savršen vid. Tvoja će slika biti stvarno njegova: On!

Isus trpi da bi ispunio Očevu Volju… Hoćeš li se moći potužiti ti - koji također želiš ispuniti Presvetu Volju Božju slijedeći Učiteljeve korake - ako sretneš bol kao suputnika?

Reci svome tijelu: „Draže mi je da te imam kao roba nego li da budem tvoj rob.“

Kakav strah imaju ljudi od ispaštanja! Kad bi ono što čine da se svide svijetu, činili ispravljajući nakanu, za Boga… kako bi sveti bili neki i neke!

Plačeš? - Neka te ne bude sram. Plači! Pa da, ta ljudi također plaču poput tebe, u samoći i pred Bogom. - Svojim ću suzama, kaže kralj David, noću natapati svoj krevet.

Tim suzama, vrućim i muškim, možeš očistiti svoju prošlost i svoj sadašnji život pretvoriti u nadnaravni.

Želim da budeš sretan na zemlji. - Ne ćeš to biti ako se ne prestaneš plašiti boli. Jer dok «putujemo», upravo je u boli sreća.

Kako je lijepo izgubiti život zbog Života!

Ako znaš da su ti bolovi - tjelesni ili moralni - očišćenje i zasluga, blagoslovi ih.

Zar ti ne izaziva ružan okus u ustima želja za tjelesnim blagostanjem – «Bog ti dao zdravlje, brate» - kojom naki prosjaci zahvaljuju na milostinji ili je traže?

Ako smo velikodušni u dobrovoljnom ispaštanju, Isus će nas napuniti milošću kako bismo ljubili ispaštanje koje nam On pošalje.

Neka tvoja volja putem ispaštanja od osjetila zahtijeva ono što ti ostale moći uskraćuju u molitvi.

Kako malo vrijedi pokora bez stalna mrtvljenja!

Bojiš li se pokore?... One pokore koja će ti pomoći da dobiješ Život vječni? - Nasuprot, ne vidiš li kako se ljudi podvrgavaju tisućama tortura jedne krvave kirurške operacije da bi sačuvali ovaj bijedni sadašnji život?

Svoj si najveći neprijatelj ti sam.

Postupaj sa svojim tijelom ljubazno, ali ne s više ljubavi nego što se iskazuje jednom neprijatelju izdajniku.

Ako znaš da je tvoje tijelo tvoj neprijatelj i neprijatelj slave Božje, budući da je neprijatelj tvoga posvećivanja, zašto s njim postupaš tako blago?

«Dobru večer vam želimo» - rekoše nam po običaju - i jedna je Božja duša primijetila: koje li kratke želje!

Kako je s Tobom, Isuse, ugodna bol i kako je svijetla tama!

Trpiš! - Pazi, dakle: «On» nema Srca manjega od našeg. - Trpiš? Potrebno je!

Strog post je pokora Bogu vrlo draga. - Ali u tomu smo, zbog ovoga ili onoga, dosta popustili. Nije loše - naprotiv - da ga ti, s odobrenjem duhovnog vođe, obavljaš često.

Razlozi pokore? Zadovoljština, naknada, molba, djelo zahvale: sredstvo

napredovanja… za te, za me, za druge, za tvoju obitelj, za tvoju domovinu, za Crkvu… I još tisuću razloga.

Ne čini više pokore nego što ti je odobrio tvoj duhovni vođa.

Kako oplemenjujemo bol stavljajući je na mjesto koje joj odgovara (ispaštanje) u ekonomiji duha!