POSLJEDNJE STVARI

«Ovo je vaš čas i moć tmina.» Znači li to da i čovjek grešnik ima svoj čas? – Da… a Bog svoju vječnost!

Ako si apostol, smrt će biti za tebe dobra prijateljica koja ti olakšava put.

Jesi li jednoga žalosnog jesenskog popodneva gledao kako pada uvelo lišće? Tako padaju svakoga dana duše u vječnost! Jednoga ćeš dana pali list biti ti.

Nisi li čuo s koliko se žalosnim glasom tuže ljudi od svijeta da «svaki dan, što prolazi, znači pomalo umirati»?

A ja ti kažem: Raduj se, apostolska dušo, jer te svaki dan koji prođe približava Životu.

One «druge» smrt zaustavlja i iznenađuje. - Nas smrt - Život - ohrabruje i potiče.

Za njih je svršetak; za nas je početak.

Ne plaši se smrti. - Primi je već sada velikodušno… kad Bog hoće… kako Bog hoće… gdje Bog hoće. - Ne sumnjaj u ovo: doći će u vrijeme, na mjesto i način koji bude najprikladniji… poslana od tvog Oca-Boga. - Dobro došla, naša sestro smrti!

Koji će se dio svijeta poremetiti ako ja nisam tamo, ako umrem?

Vidiš kako se leš voljene osobe materijalno raspada u tekućine koje okužuju? - To je dakle lijepo tijelo! - Promatraj ga i izvuci zaključke.

Čini mi se nemogućim da te ne ganu one alegorijske slike velikih majstora, na kojima se vidi toliko odličnih leševa - biskupi, vitezovi - u punoj truleži.

Ali zar ne znaš i za vapaj vojvode od Gandije, budućeg sv. Franje Borgije: Neću više služiti gospodara koji mi može umrijeti?

Govoriš mi o «herojskoj» smrti. - Ne vjeruješ da je više «herojski» umrijeti nezapažen u dobru krevetu kao kakav malograđanin… ali od bolesti Ljubavi?

Ako si apostol, nećeš trebati umrijeti. - Promijenit ćeš kuću i ništa više.

«Doći će suditi živima i mrtvima» molimo u Vjerovanju. - Kamo sreće da mi ne izgubiš iz vida taj sud i tu pravdu, i… tog Suca.

Zar ne plamti u tvojoj duši želja za tim da tvoj Otac-Bog bude zadovoljan kad ti bude sudio?

Ima mnogo sklonosti u mondenim dušama da se sjete Gospodinova Milosrđa. - I tako se ohrabruju da bi dalje nastavili u svojim neurednostima. Istina je da je Bog, naš Gospodin, neizmjerno milosrdan, ali je također i neizmjerno pravedan! I postoji sud, a On je Sudac.

Ohrabri se. - Zar ne znaš, što kaže sveti Pavao Korinćanima, da će «svaki primiti svoju plaću po svojem trudu»?

Postoji pakao. - To je tvrdnja koja je za tebe bjelodana istina. - Ponovit ću ti je: Postoji pakao!

Budi mi u pravom trenutku jeka u uhu onoga prijatelja… i onoga drugoga.

Čuj me, čovječe, koji si se preko glave udubio u znanost! Tvoja znanost ne može mi zanijekati istinu đavolskih djelatnosti. Moja Majka, Sveta Crkva, odredila je - prije mnogo godina, a to je također i hvalevrijedna privatna pobožnost - da svećenici svakoga dana, na podnožju oltara, zazovu sv. Mihaela, «contra nequitiam et insidias diaboli» - protiv pakosti i zasjeda neprijateljskih.

Nebo! «Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u srce čovječje nije ušlo, to je pripravio Bog onima koji Ga ljube.»

Zar te ove objave Apostolove ne potiču na borbu?

Uvijek. - Zauvijek! - Riječi koje izviru iz ljudske želje, da se produži - ovjekovječi - ono što nam se sviđa.

Ovo su lažne riječi na zemlji, gdje sve svršava.

Ovo ovdje je jedno neprekidno okončanje: još ne počne užitak i već završi.