PRISUTNOST BOŽJA

Djeca… Kako se nastoje vladati dostojno kad stoje pred svojim roditeljima!

I kako djeca kraljeva nastoje, pred svojim ocem kraljem, sačuvati kraljevsko dostojanstvo!

A ti…, zar ne znaš da stojiš uvijek pred Velikim Kraljem, svojim Ocem - Bogom?

Ne donosi nikakve odluke a da se ne zaustaviš razmatrati stvar pred Bogom.

Potrebno je uvjeriti se da Bog stoji neprestano uz nas. - Živimo kao da bi Bog bio tamo daleko, gdje zvijezde sjaju i nemamo na umu da također stoji uvijek uz nas.

I stoji kao ljubazan otac - svakoga od nas voli više nego što sve majke svijeta mogu voljeti svoju djecu - pomažući nam, nadahnjujući nas, blagoslivljajući… i opraštajući.

Koliko smo puta uspjeli razvedriti svoje roditelje rekavši im, poslije kakve nestašnosti: „Neću nikad više!“ - Možda smo onaj isti dan pali iznova… I naš otac, s hinjenom strogošću u glasu i ozbiljna lica, kori nas… a u isti se čas raznježuje njegovo srce koje poznaje našu slabost, misleći: jadan dječak, koliko se napreže da se dobro vlada!

Potrebno je da se napijemo i zasitimo istinom da je Gospodin Otac, i te kako naš Otac, koji stoji uz nas i na nebesima.

Nauči se više puta na dan uzdići svoje srce k Bogu u znak zahvale. - Jer ti daje ovo i ono. - Jer su te drugi prezreli. - Jer nemaš ono što trebaš, ili jer to imaš.

Jer je učinio tako lijepom svoju Majku, koja je također tvoja Majka. - Jer je stvorio sunce, i mjesec, i ovu životinju, i onu biljku. - Jer je učinio onoga čovjeka tako rječitim, a tebe je učinio suhoparnim…

Zahvali mu na svemu, jer sve je dobro.

Ne budi toliko slijep da propustiš ući u svako Svetohranište, kad opaziš zidove ili zvonike Gospodinovih domova. - On te čeka.

Ne budi toliko slijep ili tako lakomislen da propustiš moliti Neoskvrnjenoj Djevici Mariji barem jednu strelovitu molitvicu, kad prolaziš pokraj mjesta gdje znaš da se Krist vrijeđa.

Zar se ne raduješ ako si na svom običnom putu po gradskim ulicama otkrio koje novo Svetohranište?

Govorila je jedna duša molitve: „Neka Isus bude u nakanama naša svrha, u čuvstvima naša ljubav, u riječi naš predmet, u djelima naš uzor.

Upotrebljavaj ta sveta «ljudska pomagala» koja sam ti savjetovao da ne izgubiš prisutnost Božju: strelovite molitvice, djela ljubavi i zadovoljštine, duhovne pričesti, «poglede» na sliku Naše Gospe…

Sam! - Nisi sam. U velikom smo društvu s tobom iz daleka. - Osim toga… dok ti je duša u milosti, boravi u njoj Duh Sveti - Bog je s tobom - i daje nadnaravni ton svim tvojim mislima, željama i djelima.

«Oče - govorio mi je onaj momčić (što je bilo od njega?), dobar sveučilištarac - mislio sam na ono što ste mi rekli… da sam dijete Božje, te sam se iznenadio na ulici držeći se ponosno izvana i uznosito iznutra… ja sam dijete Božje!»

Savjetovao sam mu, sigurne savjesti, da gaji tu «oholost».

Ne sumnjam u tvoju ispravnost. - Znam da radiš u prisutnosti Božjoj. Ali, ima jedan ali! Tvojim djelima prisustvuju ili mogu prisustvovati ljudi koji sude ljudski… i potrebno im je dati dobar primjer.

Ako se navikneš, barem jednom u tjednu, tražiti društvo s Marijom da zajedno idete k Isusu, vidjet ćeš kako ćeš više osjećati prisutnost Božju.

Pitaš me: zašto taj Križ od drveta. - Prepisujem iz jednoga pisma: «Kad dignem oči s mikroskopa, pogled mi padne na crn i prazan Križ. Taj Križ bez Raspetoga je simbol. Ima značenje koje drugi ne će vidjeti. A onaj koji umoran htjede upravo napustiti zadatak, ponovno približava oči k okularu i nastavlja posao! Samotan Križ naime traži pleća koja će ga uzeti na se.

Budi u prisutnosti Božjoj i imat ćeš nadnaravni život.