SRCE

Daješ mi dojam, da nosiš srce u ruci, kao da nudiš neku robu: tko ga hoće!

Ako se ne svidi nijednom stvorenju, doći ćeš da ga predaš Bogu. Misliš li da su tako činili sveci?

Jesu li stvorenja za tebe? - Stvorenja su za Boga. Možda su i za tebe, ali po Bogu.

Zašto da se naginješ piti u lokvama svjetovnih utjeha, kad možeš utažiti

svoju žeđ u vodama koje stižu do vječnog života?

Oslobodi se stvorenja dok ne ostaneš posve bez njih. Jer - kaže sveti Grgur papa - zloduh nema ništa svoga na ovome svijetu i dolazi gol u borbu. Ako pođeš odjeven da se s njim boriš, brzo ćeš pasti na zemlju, jer će zloduh imati za što da te zgrabi.

Činilo se kao da ti je tvoj anđeo rekao: „Imaš srce toliko puno ljudske sklonosti!...“ - I onda, zar želiš da to čuva tvoj anđeo čuvar?

Odreci se! Kako je to teško!... O, kad ne bi trebao imati više veza nego tri čavla, ni više osjeta na svome tijelu nego Križ!

Zar ne predosjećaš da te čeka više mira i jače sjedinjenje kad prihvatiš onu izvanrednu milost koja od tebe traži potpunu samozataju.

- Bori se za Njega da mu ugodiš. Ali jačaj svoju nadu!

Idi velikodušno i poput djeteta reci mu: „Što ćeš mi dati kad od mene tražiš to?“

Bojiš se da ne postaneš za sve druge hladan i ukočen. Toliko se želiš odijeliti od stvorenja!

- Otresi se te brige! Ako si Kristov - sav Kristov! - imat ćeš za sve ostale - također od Krista - vatre, svjetla i topline.

Isus ne želi ni sa kim «dijeliti». On hoće sve.

Ne želiš se podvrći Volji Božjoj…, a prilagođuješ se, nasuprot, volji kakva god stvorenja?

Nemoj brkati red u stvarima: ako ti se sam Bog daje, čemu to prianjanje uz stvorenja?

Sad su suze. - Boli, je li? Jasno, čovječe! Upravo zato te tu udarilo.

Tvoje srce slabi i tražiš uporišta na zemlji. Dobro. No, čuvaj se da se uporište na koje se oslanjaš da ne padneš, ne pretvori u mrtav teret koji će te povući ili u lanac koji će te okovati.

Reci mi, reci: Je li to prijateljstvo ili su verige?

Rasipaš nježnost. - I kažem ti: ljubav prema bližnjima da, uvijek. Ali - čuj me dobro, dušo apostolska - Kristov je i samo Njegov taj drugi osjećaj, koji je sam Gospodin stavio u tvoje grudi. – Nadalje… zar ne da je više nego jednom ostao lebdjeti na tvom nadnaravnom obzoru oblačak sumnje kad si odvrnuo koji ključ - trebaš sedam ključeva - svoga srca… pa se pitaš, izmučen usprkos čistoći svoje nakane: nisam li otišao predaleko u svojim vanjskim izražajima naklonosti?

Nastranu srce! Najprije dužnost. - Ali vršeći dužnost, stavi srce u to djelo, jer ono znači blagost.

Ako te sablažnjava tvoje desno oko…, iskopaj ga i baci daleko! Siromašno srce, jer te baš ono sablažnjava! Stisni ga, drži ga čvrsto u svojim rukama, ne daj mu utjehe. I kad te bude molilo za utjehu, ti mu, pun plemenite samilosti, reci potiho, kao u povjerenju: «Srce, srce, ti moraš na Križ. Srce na Križ!»

Kako je s tim srcem? - Ne uznemiruj se! Sveci, koji su bili bića dobro oblikovana i normalna, kao ti i kao ja - osjećali su također te «naravne» sklonosti. A da ih nisu osjećali, njihova «nadnaravna» borba (da očuvaju svoje srce - dušu i tijelo - za Boga umjesto da ga predaju kakvom stvorenju) imala bi malu zaslugu.

Stoga, kad vidi put, vjerujem da slabost srca ne treba biti zaprekom za odlučnu i «zaljubljenu» dušu.

Ti…, koji si zbog sitne zemaljske ljubavi prošao kroz tolike niskosti, uistinu vjeruješ da ljubiš Krista a da ne prolaziš, zbog Njega, kroz jedno takvo poniženje?

Pišeš mi: «Oče, osjećam… zubobolju u srcu». - Ne uzimam to za šalu jer

shvaćam da ti je potreban dobar zubar da ti izvadi nekoliko zuba.

Samo, ako se pustiš!...

«O, da sam bio prekinuo na početku!», rekao si mi. Kamo sreće da ne trebaš ponoviti toga kasnog uzvika!

«Svidjelo mi se kako govorite o računu koji će od vas iskati naš Gospodin. Ne, za vas neće biti sudac - u strogom smislu riječi - nego jednostavno Isus».

- Ta izreka, koju je napisao neki sveti biskup i koja je utješila više nego jedno ožalošćeno srce, može također utješiti i tvoje.

Ubija te bol jer je primaš kukavički. Primi je hrabro, u kršćanskom duhu, i cijenit ćeš je kao blago.

Kako je jasan put!... Kako su očite zapreke!... Kako li je dobro oružje da ih svladaš!... A ipak, kolikih li stranputica i kolikih posrtaja! Zar ne?

- Tanka nit - lanac. Lanac od kovana željeza, koji poznajemo ti i ja i koji ne želiš raskinuti, uzrok je koji te udaljava od puta i koji čini da posrćeš, štoviše da i padaš.

- Što čekaš da ga prekineš… pa da počneš napredovati?

Doista je Ljubav… vrijedna jedne ljubavi!