SVETA MISA

Vrlo važna značajka apostolskog čovjeka jest ljubiti Misu.

Misa je duga, kažeš, a ja dodajem: jer je tvoja ljubav kratka.

Nije li neobično da se mnogi kršćani, odmjereni, čak i svečani u društvenim odnosima (ne žuri im se), u svom gotovo neaktivnom stručnom poslovanju, za stolom i za vrijeme odmora (također im se ne žuri), strahovito žure i u svojoj nestrpljivosti tjeraju svećenika da skrati, da požuri vrijeme posvećeno presvetoj Žrtvi na oltaru.

«Postupajte mi dobro s Njim, postupajte mi dobro s Njim!» - govorio je u suzama jedan stari prelat mladomisnicima koje je upravo zaredio.

- Gospodine! Tko bi mi dao glas i vlast da vičem na taj način u uho i u srce mnogih kršćana, mnogih!

Kako je plakao u podnožju oltara onaj mladi sveti svećenik, koji je postao mučenik, a sjetio se jedne duše koja se u smrtnom grijehu približila da primi Krista!

- Daješ li Mu ti tako zadovoljštinu?

Isusova poniznost: u Betlehemu, u Nazaretu, na Kalvariji… - Ali je više poniženja i poništenja u presvetoj Hostiji: više nego u štali i više nego u Nazaretu i više nego na Križu.

Stoga, kako sam dužan ljubiti Misu! («Našu» Misu, Isuse…)

Koliko godina pričešćujući se svakog dana! - Drugi bi postao svetim - rekao si mi - a ja uvijek isti!

- Sinko - odgovorio sam ti - nastavi s dnevnom Pričesti i misli: što bih bio da se nisam pričešćivao?

Pričest, sjedinjenje, sveza, povjerenje: Riječ, Kruh, Ljubav.

Pričešćuj se. - Nije to nedostatak poštovanja. - Pričesti se upravo danas, čim iziđeš iz one zamke.

- Zaboravljaš što je rekao Isus: ne treba liječnik zdravima, nego bolesnima?

Kad se približiš Svetohraništu, misli da On… na tebe čeka već dvadeset stoljeća.

Ovdje je Kralj kraljeva i Gospodin nad gospodom. - Skriven je u Kruhu.

Ponizio se do tih krajnosti iz ljubavi prema tebi.

Zbog tebe je ostao na zemlji. - Nije poštovanje prestati pričešćivati se ako si se dobro pripravio. - Nepoštovanje je samo ako Ga se primi nedostojno.

Koje vrelo milosti je duhovna Pričest! - Obavljaj je često i imat ćeš više prisutnosti Božje i više jedinstva s Njim u svojim djelima.

Postoji uglađenost u pobožnosti. - Nauči je. - Žao mi je tih «pobožnih» ljudi koji ne znaju prisustvovati Misi - makar je dnevno slušali - i koji se ne znaju ni prekrižiti - čine neke neobične kretnje, pune naglosti - niti znaju prignuti koljeno pred Svetohraništem - njihova smiješna poklecanja su kao ruglo - niti se znaju s poštovanjem nakloniti pred Gospinim kipom.

Ne izlažite mi na štovanje «serijske» kipove: radije imam Kristov kip od nezgrapna željeza nego ta Raspela od obojene smjese, što se čine kao da su načinjena od šećera.

Vidio si me služiti Svetu Misu na golu oltaru - stol i žrtvenik - bez oltarne slike. Križ, velik. Svijećnjaci čvrsti, s debelim voštanim svijećama, što se postupno uspinju: one najviše uz križ. Antependij u liturgijskoj boji dana. Kazula široka. Kalež strogih linija, široke časke i bogat. Bez električnog svjetla, koje nam ne treba.

- I stajao te je truda izlazak iz oratorija. Dobro je bilo ondje. Vidiš kako strogost liturgije uznosi, kako približava Bogu?