UNUTARNJA BORBA

Ne smućuj se ako razmišljajući o divotama nadnaravnog svijeta osjetiš drugi glas - intimni, ulagivački - staroga čovjeka.

To je «tijelo smrti» koje viče za svojim izgubljenim povlasticama… Dovoljna ti je milost! Budi vjeran i pobijedit ćeš.

Svijet, đavao i tijelo pustolovi su koji, iskorištavajući slabost divljaka što ga nosiš unutra, nastoje da im u zamjenu za siromašno ogledalce jedne naslade - koja ništa ne vrijedi - predaš suho zlato i bisere, i briljante, i rubine natopljene živom i otkupiteljskom krvlju tvoga Boga, koji su cijena i blago tvoje vječnosti.

Čuješ? - U drugom staležu, na drugom mjestu, na drugom stupnju i službi učinio bi veće dobro. – Kako bi učinio ono što činiš, ne treba mnogo talenta!...

No ja ti kažem: „Gdje su te stavili drag si Bogu… i to o čemu razmišljaš očito je paklena sugestija.

Žalostiš se i tuguješ što su tvoje pričesti hladne, pune suhoparnosti. - Kada ideš k Svetom Otajstvu, reci mi: tražiš li sebe ili tražiš Isusa? - Ako tražiš sebe, imaš razloga da se žalostiš… Ali ako - kako treba - tražiš Isusa, želiš li sigurnijeg znaka od križa kako bi znao da si Ga našao?

Drugi pad… i kakav pad!... Očajavati?... Ne! Poniziti se i uteći se preko Marije, tvoje Majke, Milosrdnoj Ljubavi Isusovoj. - Jedan «miserere» i gore srce! - Početi iznova.

Vrlo je dubok tvoj pad! - Započni temelje odatle dolje. - Budi ponizan. – «Cor contritum et humiliatum, Deus, non despicies.» - Bog neće prezreti srca skrušena i ponižena.

Ti ne ideš protiv Boga. - Tvoji su padovi od slabosti. - Slažem se. Ali su tako česte te slabosti! - ne znaš ih izbjeći - pa ću te, ako ne želiš da te smatram zlim, morati smatrati zlim i ludim.

Tvoje htjenje je bezvoljna volja dok odlučno ne ukloniš prigodu. - Nemoj

se zavaravati govoreći mi da si slab. Ti si kukavica, a to nije isto.

Ova usplahirenost toga duha, ova napast koja te obuzima, jest kao povez pred očima tvoje duše.

Nalaziš se u tmini. Ne napreži se kako bi stupao jer sam ćeš pasti. - Idi k svom duhovnom vođi - k svom pretpostavljenomu - i on će postići da čuješ one riječi arkanđela Rafaela Tobiji:

«Forti animo esto, in proximo est, ut a Deo cureris» - Budi hrabar, jer uskoro će te Bog izliječiti. - Budi poslušan i otpast će ljuske, spast će povez s tvojih očiju, i Bog će te napuniti milošću i mirom.

„Ne znam se svladati!“ pišeš mi malodušno. - A ja ti odgovaram: „Ali zar si možda pokušao upotrijebiti sredstva?“

Sretnih li zemaljskih nesreća! - Siromaštvo, suze, mržnje, nepravda, sramota… Sve ćeš to pohraniti u Onoga koji će te krijepiti.

Trpiš… i ne bi se htio tužiti. - Nije važno da se tužiš - to je prirodna reakcija našega bijednog tijela dok tvoja volja, sada i uvijek, hoće u tebi ono što Bog hoće.

Nikada ne očajavaj. Lazar je bio mrtav i u raspadanju. «Iam foetet, quatriduanus est enim» - zaudara jer već leži četiri dana, kaže Marta Isusu.

Ako čuješ nadahnuće Božje i slijediš ga – «Lazare, veni foras! - Lazare, iziđi napolje“ - vratit ćeš se u Život.

Teško je! - Znam ja to. Ali idi naprijed! Nitko neće biti nagrađen - i kakvom nagradom! - nego onaj koji se hrabro bori.

Ako se ljulja tvoja duhovna zgrada, ako ti se čini da je sve u zraku… osloni se na sinovsko povjerenje u Isusa i Mariju, taj čvrst i siguran kamen na kojem si trebao graditi od početka.

Kušnja je ovoj put dugačka. - Možda je nisi - i bez možda - dobro dovle ponio, jer si još uvijek tražio ljudske utjehe. - A tvoj Otac-Bog iščupao ih je iz korijena - kako ne bi imao druge podrške do Njega.

Kažeš da ti je svejedno? - Nemoj se zavaravati. Kad bih te odmah sada zapitao za osobe i za pothvate, u koje si radi Boga stavio svoju dušu, odgovorio bi mi veselo, s interesom čovjeka koji govori o vlastitoj stvari.

Nije ti svejedno! No nisi neumoran… i trebaš više vremena za sebe: trebaš vremena također za svoja djela jer, na koncu konca, ti si sredstvo.

Govoriš mi da u svojim grudima imaš vatru i vodu, studen i vrućinu, sitne strasti i Boga… jednu svijeću upaljenu svetom Mihovilu, a drugu đavlu.

Smiri se! Dok se želiš boriti, nisu dvije svijeće upaljene u tvojim grudima, nego jedna - Arkanđelova.

Neprijatelj gotovo uvijek ovako postupa s dušama koje mu se opiru: licemjerno, blago! S motivima… duhovnim! Da ne izazove pozornost… - A zatim, kad se čini da nema lijeka (ima ga), postupi bezobrazno… kako bi možda postigao kakav očaj poput Judina, bez pokajanja.

Nakon što si izgubio one ljudske utjehe, ostao si s osjećajem osamljenosti, kao da visiš o jednoj niti nad prazninom crnog ponora. - A tvoju viku, tvoje vapaje za pomoć, čini se da nitko ne sluša.

Baš si zaslužio ovu pustoš. - Budi ponizan, ne traži sebe niti traži svoje udobnosti: ljubi Križ - nositi ga je malo - i Gospodin će čuti tvoju molitvu. - I smirit će se tvoja osjetila. - I tvoje će se srce opet zatvoriti. - I vratit će ti se mir.

Osjećaš se kao u živoj rani. Zbog svega trpiš u moćima i u osjetilima. I sve ti je napast…

Budi ponizan - ponavljam – i vidjet ćeš kako će te drugi ubrzo izvući iz tog položaja. I bol će se pretvoriti u radost! I napast u sigurnu postojanost!

Ali, međutim, oživi svoju vjeru; ispuni se nadom i vrši neprestana djela ljubavi, makar mislio da su samo usmena.

Sva naša jakost je posuđena.

O, Bože moj! Svaki se dan uzdajem manje u sebe, a više u Tebe!

On te neće napustiti ako ti Njega ne napustiš!

Očekuj sve od Isusa! Ti nemaš ništa, ne vrijediš ništa, ne možeš ništa. - On će raditi ako Mu se prepustiš.

O, Isuse! Počivam u tebi!

Uzdaj se uvijek u svog Boga. - On ne gubi bitke.