VOLJA BOŽJA

Ovo je ključ za otvaranje vrata i ulazak u Kraljevstvo Nebesko: «qui facit voluntatem Patris mei qui in coelis est, ipse intrabit in regnum coelorum» - tko čini volju Oca moga… taj će ući!

O tome da se ti i ja vladamo kako Bog hoće - ne zaboravi - ovise mnoge velike stvari.

Mi smo stijene, klesano kamenje, koje se miče, koje osjeća, koje ima najslobodniju volju.

Sam Bog je klesar koji nam udarcem čekića i dlijeta uklanja uglove, uređujući nas kako On želi.

Ne dijelimo se od Njega, nemojmo izbjegavati njegovu Volju, jer, bilo kako bilo, ne ćemo moći izbjeći udarce. - Trpjet ćemo više i beskorisno, a umjesto glatka kamena, pripravljena za gradnju, bit ćemo hrpa kamenčića, bez oblika, koju će svijet prezirno gaziti.

Rezignacija?... Suglasnost?... Ljubiti Volju Božju!

Predano prihvaćanje Volje Božje nužno donosi radost i mir: sreću u Križu. - Tada se vidi da je jaram Kristov sladak i da njegov teret nije težak.

Mir, mir! - kažeš mi. - Mir je… za ljude «dobre» volje.

Ovo je umovanje koje dovodi miru i koje Duh Sveti zaista daje onima koji traže Volju Božju: «Dominus regit me, et nihil mihi deerit» - Gospodin upravlja sa mnom, ništa mi neće nedostajati.

Što može uznemirivati dušu koja zaista ponavlja te riječi?

Slobodni čovječe! Podloži se dragovoljnom služenju kako Isus ne bi trebao reći za tebe ono što je, kako se priča, za druge rekao svetoj Terezi: «Terezo, ja sam htio… ali ljudi nisu htjeli.»

Čin poistovjećivanja s Voljom Božjom:

Hoćeš li to, Gospodine?... Ja također to hoću!

Ne sumnjaj! Pusti neka iziđe iz srca na usta jedno «Fiat» - neka bude!... - koje neka bude kruna žrtve.

Što bliže stoji apostol Bogu to se više osjeća univerzalnim: proširuje se srce kako bi svi i sve osjetili želju: postaviti svemir pred noge Isusove.

Više volim tvoju Volju, Bože moj, nego bez nje (kad bi mogao postojati takav nesmisao) samu rajsku slavu.

Prepuštanje Volji Božjoj je tajna sreće na zemlji. - Stoga reci: «meus cibus est, ut faciam voluntatem eius» - hrana je moja činiti Volju Njegovu.

To predanje upravo je uvjet koji ti je potreban kako ubuduće ne bi izgubio svoj mir.

«Gaudium cum pace» - radost i mir - siguran je i ukusan plod predanja.

Ravnodušnost ne znači suho srce… kao što ga ni Isus nije imao.

Nisi manje sretan kad ti nedostaje nego kad imaš na pretek.

Bog uzvisuje one koji ispunjavaju njegovu Volju u onomu istomu u čemu ih je ponizio.

Pitaj se mnogo puta na dan: Radim li u ovom trenutku ono što trebam raditi?

Isuse, ono što ti «hoćeš»… ja ljubim.

Stepenice: Pomiriti se s Voljom Božjom, složiti se s Voljom Božjom, htjeti Volju Božju, ljubiti Volju Božju.

Gospodine, ako je Tvoja volja, učini od moga siromašnog tijela Raspelo.

Ne upadaj u začarani krug: kad se ovo uredi tako ili na drugi način, bit ću vrlo velikodušan s mojim Bogom.

Zar Isus ne čeka da ti budeš bezuvjetno velikodušan, pa da On uredi stvari bolje nego ih ti zamišljaš?

Čvrsta nakana, logična posljedica: svaki trenutak svakoga dana nastojat ću velikodušno ispunjavati Volju Božju.

Tvoja vlastita volja, tvoj vlastiti sud: to je ono što te uznemiruje.

Pitanje je sekunda… Pomisli prije nego započneš bilo kakav posao: Što Bog od mene hoće u ovom poslu?

I obavi ga s pomoću Božjom!