ŽIVOT DJETINJSTVA

Ne zaboravi, ludo dijete, da te je Ljubav učinila svemogućim.

Dijete! Ne izgubi svoj dragi običaj «navaljivati» na svetohraništa!

Kad te nazovem «dobrim djetetom», ne misli da te zamišljam plahim i malodušnim. - Ako nisi muževan i… normalan, bit ćeš karikatura koja pobuđuje na smijeh, umjesto da budeš apostol.

Dobro dijete! Reci Isusu više puta na dan: ljubim te, ljubim te, ljubim te…

Kad te pritisnu tvoje bijede, nemoj se ražalostiti. - Hvali se u svojim bolestima kao sveti Pavao, jer se djeci, bez straha da budu smiješna, dopušta oponašati velike.

Neka te tvoje pogreške i nesavršenosti, pa i tvoji teški padovi, ne odbiju od Boga. - Ako je nejako dijete pametno, ono nastoji biti blizu svog Oca.

Ne uznemiruj se ako se naljutiš dok radiš te male stvari koje On od tebe traži. - Već ćeš doći do toga da se nasmiješ…

Ne vidiš li kako preko volje daje priprosto dijete ocu, koji ga kuša, poslasticu koju je imalo u svojim rukama? - Ali mu je daje! Pobijedila je ljubav.

Kad želiš učiniti nešto dobro, vrlo dobro, onda činiš gore. - Ponizi se pred Isusom i reci Mu: „Jesi li vidio kako sve činim loše? - Ako mi, dakle, ne pomogneš, još ću gore učiniti!

Imaj smilovanja prema svom djetetu! Gle, hoću svakoga dana napisati veliku stranicu u knjizi svoga života… Ali tako sam nespretan da, ako mi Učitelj ne vodi ruku, umjesto vitkih poteza ispod moga pera izlaze iskrivljene crte i mrlje koje se ne mogu nikomu pokazati.

Od sada, Isuse, pisat ćemo uvijek udvoje!“

Priznajem svoju veliku nespretnost, Ljubavi moja! Tolika… tolika je da zadajem bol čak i onda kada želim milovati. - Ublaži manire moje duše: daj mi, hoću da mi daš, unutar snažne muškosti života djetinjstva onu nježnost i umiljavanje koju imaju djeca u intimnom izljevu ljubavi sa svojim roditeljima.

Pun si bijeda. - Svaki dan ih sve jasnije vidiš. - Ali neka te ne preplaše. - On dobro zna da ne možeš dati više ploda.

Tvoji nehotični padovi - padovi djeteta - uzrokuju da se tvoj Otac-Bog više skrbi i da te tvoja Majka Marija ne pušta iz svoje milostive ruke! Iskoristi to i, nakon što te Gospodin danomice pridigne s tla, zagrli Ga svom svojom snagom i položi svoju bijednu glavu na njegove otvorene grudi, kako bi te zaludili otkucaji njegova ljubaznog Srca.

Jedan ubod. - I drugi. I još jedan. - Trpi ih, čovječe! Zar ne vidiš kako si malen i da na svom putiću u svom životu možeš prikazivati samo te male križeve?

Osim toga, pazi! Jedan križ iznad drugoga - jedan ubod… i drugi… kako velik kup!

Na kraju, sinko, znao si učiniti veoma veliku stvar: ljubiti.

Kad dječja duša prikazuje Gospodinu svoje želje za oproštenjem, treba biti sigurna da će te želje uskoro vidjeti ispunjene! Isus će iščupati iz duše nečist rep koji duša vuče zbog svojih prošlih bijeda, uklonit će mrtvi teret, ostatak svih nečistoća, koji je uzrok da se priljubljuje k tlu; bacit će daleko od djeteta sav zemaljski teret njegova srca kako bi se moglo uspeti do Veličanstva Božjega, kako bi se stopilo u živoj razbuktaloj vatri Ljubavi koja je On sam.

Ta ti sklonost, koju uzrokuju tvoji propusti velikodušnosti, tvoji padovi, tvoji uzmaci, možda samo prividni, daje mnogo puta dojam da si razbio nešto vrlo vrijedno (svoje posvećivanje).

Ne uznemiruj se! Unesi u nadnaravni život pametan način, koji primjenjuju jednostavna djeca za rješavanje slična sukoba.

Razbila su - zbog krhkosti gotovo uvijek - kakav predmet što ga je njihov otac vrlo cijenio. - Žao im je, možda plaču, ali idu utješiti svoju bol s gospodarom stvari koja je postala neupotrebljiva zbog njihove nespretnosti… I otac zaboravlja na vrijednost razbijena predmeta - makar bila i velika - i pun nježnosti ne samo da oprašta mališanu nego ga i tješi i hrabri. - Nauči!

Neka vaša molitva bude muževna. - Biti dijete ne znači biti ženskast.

Za onoga koji ljubi Isusa molitva je, pa i suhoparna molitva, naslada koja uvijek dokonča boli! Ide se na molitvu žudnjom kojom dijete ide po šećer nakon što je popilo gorak lijek.

Rastresen si u molitvi. - Nastoj izbjeći rastresenost, ali se ne brini ako usprkos svemu budeš i dalje rastresen.

Zar ne vidiš kako se u naravnom životu čak i najdiskretnija djeca zaokupljaju i zabavljaju onim što ih okružuje, a da mnogo puta ne paze na objašnjenje svoga oca? - To ne znači nedostatak ljubavi ni poštovanja. To je bijeda i tričarija svojstvena djetetu.

Pazi, dakle! Ti si dijete pred Bogom.

Kad moliš, pusti da prođu nepoželjne misli kao da si prometni policajac! Za to imaš energičnu volju koja odgovara tvom životu djeteta. - Zadrži katkada onu misao kako bi preporučio osobe iz one nepoželjne uspomene.

Hajde! Naprijed… Tako dok prođe vrijeme molitve. - Kad ti se tvoja molitva na taj način učini nekorisnom, veseli se i vjeruj da si znao ugoditi Isusu.

Kako je dobro biti dijete! - Kad koji čovjek zahtijeva uslugu, potrebno je da molbu poprati popis njegovih zasluga.

Kad je molitelj kakav mališan, dovoljno je da kaže: „Ja sam sin toga i toga, budući da djeca nemaju zasluga.

Ah, Gospodine! Reci Mu to iz dna duše! Ja sam… dijete Božje!

Ustrajati. - Dijete koje kuca na vrata kuca jednom i dvaput, i više puta…, i jako i dugo - bez stida! I tko iziđe da otvori, uvrijeđen, razoruža se pred prostodušnošću malog nametljivca… - Tako i ti postupaj s Bogom.

Jesi li prisustvovao zahvali djece? - Oponašaj ih i govori poput njih Isusu pred pogodnostima i pred protivštinama: «Kako si dobar! Kako si dobar!...»

Ta je izreka, dobro shvaćena, put djetinjstva koje će te dovesti k miru, mjerom smijeha i plača do Ljubavi bez mjere.

Rad je izmorio tvoje tijelo i ne možeš moliti. Uvijek se nalaziš u prisutnosti svog Oca. - Ako Mu ne govoriš, gledaj Ga od vremena do vremena kao malo dijete… i On će ti se nasmiješiti.

Veliš da ti u zahvali poslije Pričesti, a da to ne možeš spriječiti, navre na usta molba: Isuse, daj mi to! Isuse, ovu dušu! Isuse, onaj pothvat?

Ne brini se niti se prisiljavaj! Zar ne vidiš (ako je otac dobar, a sin, dijete, prostodušno i odvažno) kako mališan stavlja ruke u džepove svog oca tražeći slatkiše prije nego li ga poljubi za dobrodošlicu? - Prema tome…

Naša je volja, s milošću, svemoguća pred Bogom. - Tako, uz tolike uvrede nanesene Gospodinu, ako kažemo Isusu s djelotvornom voljom, dok se na primjer vozimo u tramvaju: «Bože moj, htio bih učiniti toliko djela ljubavi koliko puta se okrene svaki kotač ovog tramvaja.» U tom smo trenutku stvarno smo ljubili Isusa i dali Mu naknadu prema svojoj želji.

Ta «ludost» ne udaljava se od duhovnog djetinjstva: to je vječni dijalog između nedužna djeteta i oca zanesena svojim djetetom!

- Koliko me voliš? Reci! - I mališan tepa: Pu-no mi-li-ju-na!

Ako živiš «životom djetinjstva», treba da budeš duhovni sladokusac, jer si dijete. - Sjeti se, kao tvoji vršnjaci, dobrih stvari koje čuva tvoja Majka.

I to više puta na dan. - Pitanje je trenutka… Marija… Isus… Svetohranište… Pričest… Ljubav… patnja… duše u čistilištu… oni koji se bore: Papa, svećenici… vjernici… tvoja duša… duše tvojih… anđeli čuvari… grešnici…

Koliko te stoji to malo mrtvljenje! - Boriš se. - Čini se kao da ti kažu: „Zašto moraš biti tako vjeran životnom planu, satu?“ - Gledaj, jesi li vidio kojom lakoćom zavaravaju mališane? - Neće uzeti gorki lijek. „Ali… hajde!“ - kažu im – „ovu žličicu za tatu, ovu drugu za bakicu…“ I tako dalje dok ne uzmu čitavu mjeru.

Isto tako radi i ti: petnaest minuta više nosiš pokornički remen za duše u čistilištu; pet minuta više za svoje roditelje; drugih pet za svoju braću u apostolatu… Dok ne ispuniš vrijeme koje ti označava tvoj dnevni red.

O, koliko vrijedi tvoje mrtvljenje izvršeno na taj način!

Nisi sam. - Podnosi s veseljem patnju. - Ne osjećaš li, jadno dijete, ruku svoje Majke! Istina je. – Ali… Jesi li vidio zemaljske majke kako raširenih ruku slijede svoje mališane kad se dršćući upute da bez ičije pomoći učine prve korake? - Nisi sam! Marija stoji uza te!

Isuse! Nikada ti, makar umro od Ljubavi, neću moći platiti milost koju si prosuo kako bi me učinio malenim.