Bog je u svojoj ljubavi izabrao nas, moje voljene kćeri i sinovi, da se prihvatimo ovog trajno mladog i novog puta Djela, ove ljudske i nadnaravne pustolovine suotkupljivanja s Kristom, bliskog i intimnog dioništva u Isusovoj nestrpljivoj čežnji da ražari oganj koji je došao baciti na zemlju.[1]

Svojim križem i pobjedom nad smrću on je poderao dekret kojim su ljudi osuđeni[2] i sve ih otkupio neizmjernom i beskonačnom cijenom vlastite krvi: empti enim estis pretio magno, otkupljeni smo visokom cijenom. Za čitavo čovječanstvo bez iznimke otvorio je mogućnost novog života, ponovnog rođenja u Duhu, započinjanja života pobjednika koji mogu uskliknuti: Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? ... Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. Kako divan himan sigurnosti, punine, pobožnosti, kojeg naša jadna ljudska glinena posuda ne bi mogla ni sanjati da će ga zapjevati!