Vidite, djeco moja, da ne stavljamo neka zanimanja ili društvena stanja iznad ostalih. Vrijednost koju tražimo u svima njima, bez diskriminacije ili klasnog mentaliteta, jest ono što oni mogu učiniti u služenju zajednici tako da uzdižemo i dajemo na važnosti čak i poslovima koje neki u društvu gledaju s visoka. Svi ti poslovi doprinose vremenitom dobru čitavog čovječanstva. Ako ih se vrši nadnaravnim motivom, težeći da budu odrađeni savršeno – ako su produhovljeni – oni ujedno i sudjeluju u božanskom djelu Otkupljenja, te potiču bratstvo među svim ljudima, čineći da se oni osjećaju članovima velike obitelji djece Božje.

Ne izvlačimo nikoga iz staleža i s položaja kojeg zauzima. Upravo u okolnostima u kojima ih je Gospodin pozvao svatko mora posvetiti sebe i svoju okolinu, to ljudsko okruženje s kojim su povezani, s kojim je njihovo postojanje u svijetu opravdano. Također i ovdje imamo isti način gledanja kao i prvi kršćani.

Sjetite se što je sv. Pavao pisao vjernicima u Korintu: Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan. Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi. Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov. Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima. Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom.[29]