Na svim razinama društva, s Božjom milošću i na poseban način, tražite pozive u njegovo Djelo među onim ljudima koje njihov rad smješta u ključna središta ljudskih djelatnosti, u ona okruženja koja su takoreći raskrižja i mjesta susreta gdje mnogi ljudi blisko surađuju.

Ne govorim samo o vodećim mjestima u nacionalnoj ili međunarodnoj zajednici s kojih se duhom služenja može učiniti toliko dobra u oblikovanju društva u skladu s Kristovim kriterijima koji jamče pravi mir i istinski društveni napredak.

Mislim također i na druge položaje, jer su jednako važni, ako ne i važniji. To su zanimanja ili poslovi u domeni manjih društava koja su po svojoj prirodi sredstva za dolazak u kontakt s velikim brojem ljudi. S njih je moguće na kršćanski način oblikovati stavove i razmišljanja ljudi, utjecati na njihov mentalitet i probuditi njihove savjesti zahvaljujući stalnoj želji za pružanjem obrazovanja koje treba karakterizirati svu Božju djecu u njegovom Djelu.

U skladu s tim, često sam vam govorio da je važno – važno je Bogu, našem Gospodinu – da među ljudima koji su na ključnim položajima u jednoj zajednici bude poziva: među zaposlenicima u gradskim i općinskim vijećima (osobljem u gradskoj upravi, gradskim vijećnicima i sl.), učiteljima, brijačima i frizerima, putujućim prodavačima, farmaceutima, babicama, poštanskim radnicima, konobarima i konobaricama, kućnim pomoćnicama, prodavačima novina, prodavačima u trgovinama, itd.

Naš rad mora dospjeti do najudaljenijih sela, jer će želja za ljubavlju i mirom koja nas pokreće ispuniti sve djelatnosti svijeta kršćanskim duhom kroz kapilarno djelovanje koje za cilj ima dati kršćanski oblik živim stanicama koje zajedno čine veće zajednice. Ne bi trebalo biti nijednog sela bez barem jednog supernumerarija koji tamo zrači našim duhom. I, u skladu s našim tradicionalnim načinom djelovanja, taj moj sin ili kćer će odmah nastojati prenijeti svoju svetu brigu drugima i uskoro će tamo biti skupina djece Božje u njegovom Djelu. I o njima će se na prikladan način voditi briga putem kojih god putovanja i posjeta budu potrebni tako da ta skupina ne uvene, nego ostane živahna i djelatna.

Onda kada se ukaže puni opseg raznolikosti među vjernicima Djela, jasno se može razumjeti naša pluralnost. U pitanjima vjere ili u stvarima koje se tiču duha Djela, a koja su najmanji zajednički nazivnik, možemo reći mi. U svemu ostalom, svemu vremenitom i svemu što je prepušteno osobnom mišljenju u teologiji – golem, potpuno slobodan brojnik – nitko od moje djece ne može reći mi; morate reći ja, ti, on.