Vrlo dobro znate, djeco moja, da naš apostolski rad nema specijalizirani cilj. On sadrži svaku vrstu specijalizacije, jer je ukorijenjen u raznolikosti specijalizacija samoga života. Uzvisuje i na nadnaravni red uzdiže svo mnoštvo usluga koje u isprepletenoj stvarnosti ljudskog društva ljudska bića pružaju jedno drugome i pretvara ih u istinski rad za duše.

Posljednjih stoljeća redovnici aktivnog života, nastojeći se približiti svijetu (iako uvijek izvana), pokušali su svoje apostolate učiniti specijaliziranijima kako bi u određene ljudske djelatnosti unijeli kršćanski duh: obrazovanje, dobrotvorni rad, i tako dalje. To jest hvalevrijedno nastojanje, ali često je težilo ne toliko oblikovanju ili odražavanju poziva vlastitog redovnicima koliko nadoknađivanju manjka inicijative od strane katoličkih građana. Možda zato jer je njihovo vlastito kršćansko obrazovanje bilo zanemareno, ovi katolici nisu osjećali da imaju odgovornost svjetovne institucije učiniti kršćanskima.

Redovnici su međutim obavljali ovaj zadatak, koji nije bio vlastit njihovom pozivu, isključivo kako bi popunili prazninu. I u nastojanju da se specijaliziraju, našli su se ograničenima, jer postoje mnoga područja ljudskog rada koja su sasvim poštena i sama po sebi ispravna, ali s redovničkim staležom u potpunosti nespojiva. Glavno zajedničko poslanje svih redovnika jest svijetu, iz kojeg su se u svetoj nakani povukli, pružiti svjedočanstvo njihovog posvećenog života. Štoviše, u mnogim zemljama, uključujući katoličkim, sekularizam nedavnih vremena izbacivao je redovnike iz škola i dobrotvornih ustanova, ili je barem ograničavao one njihove aktivnosti koje nisu bile strogo vjerske.

U apostolatu Djela laici, bez da bivaju zamjenom bilo koje vrste, preuzimaju potpuno i odgovorno vlasništvo nad pojedinim područjem koje im je Bog naznačio kao mjesto za njihov zadatak u Crkvi. Oni vrše apostolat čije su mogućnosti specijalizacije nesagledive jer ih ima onoliko koliko i mogućnosti za ljudski rad i njihove uloge u društvu. Bez upadanja u kolotečinu, ovaj apostolat otvoren je za sve promjene u strukturama koje se s vremenom mogu odviti u načinu na koji je društvo oblikovano.

Ovdje ne mogu izbjeći istaknuti da je redovnicima vrlo teško osjetiti da imaju obični svjetovni profesionalni poziv – da su ga imali, ne bi bili redovnici – te da je obučiti ih za obavljanje profesionalnih djetatnosti teško, skupo, nametnuto i umjetno. U tim uvjetima, mislim da bi samo vrlo mali broj ljudi mogao dostići prosječni profesionalni standard koji postižu obični muškarci i žene.