Tako su činili prvi kršćani. Nisu zbog svog nadnaravnog pozivatrebali provoditi neke posebne društvene ili ljudske programe, već su bili prožeti duhom, načinom gledanja na život i svijet, koji nije mogao ne imati utjecaj na društvo u kojem su živjeli.

Osobnim apostolatom sličnim našem obraćali su ljude i, tijekom svog zatočeništva, Pavao je već slao pozdrave crkvama od kršćana iz careva dvora.[42] Ne doima li vas ono divno pismo koje je Apostol uputio Filemonu, pismo koje je živo svjedočanstvo kako je Kristov kvasac – bez neke izravne namjere – utjecajem milosrđa strukturama onoga društva dao novo značenje?[43]

Mi smo narod od jučer, a ipak smo ispunili svako mjesto koje vam pripada, gradove, otoke, dvorce, naselja, skupštine, same vaše tabore, vaša plemena, poduzeća, palače, senat, forum. Ostavljamo vam samo vaše hramove.[44] Tako je napisao Tertulijan, nešto više od jednog stoljeća kasnije.