Djeco moja, savjet od neprijatelja: Bdijte i budite razboriti, nemojte zaspati: hora est iam nos de somno surgere,[48] vrijeme je već da se oda sna prenemo. Nemojte zaboraviti da postoje mjesta na zemlji koja su nekoć bila svjedoci cvjetajućih crkava, a sada su pustoš gdje se Kristovo ime uopće ne spominje. Bilo bi pretjerano zgodno pokušati opravdati taj neuspjeh time da u Božje planove spada i ravno pisanje krivim crtama te da, na kraju, Božja stvar uvijek pobjeđuje. Istina jest da Krist uvijek pobjeđuje, ali često to čini unatoč nama.

Trebamo izbjegavati ratoborni ili agresivan duh, in hoc pulcherrimo caritatis bello, u ovom predivnom boju ljubavi, i duhom razumijevanja prihvaćati svakoga i surađivati sa svim ljudima dobre volje, čak i s onima koji ne poznaju ili ne ljube Krista (pritom ne popuštajući zabludama koje zastupaju). Međutim, nemojte zaboraviti da je naš Gospodin rekao: Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač.[49] Lako je usredotočiti se samo na Isusovu krotkost i, budući da ljudima remete njihovo traženje udobnosti i konformizam, ove riječi, koje su jednako božanske i kojima nas on potiče da „zakompliciramo” život, ostaviti postrani.