Mi ljudi obično ne volimo govoriti i braniti istinu, jer ugodnije je nastojati biti prihvaćen od sviju nego riskirati sukob s nekim. Naš stav, djeco moja, treba biti stav razumijevanja, ljubavi. Naš pristup i djelovanje nije usmjereno ni protiv koga; nikada ne može imati prizvuk sektaštva. Nastojimo zlo utopiti u izobilju dobra. Naše djelovanje nije negativno, nije anti–nešto. Ono je potvrda, mladost, radost i mir. Ali ne po cijenu istine.

Zato što gajimo svačiju slobodu osobnosti, mi djeca Božja u Djelu smo ljudi koji znaju misliti svojom glavom. Ne prihvaćamo bez razmišljanja klišeje i parole koje su u datom trenutku moderne, u trendu. Naše obrazovanje nas uči vršiti djelo prosijavanja koje zadržava ono što je vrijedno a ostalo odbacuje. Često ćemo morati plivati protiv struje, kao što smo gotovo uvijek činili, otvarajući nove kanale i nove puteve. I to činimo, ne iz želje da budemo originalni, nego iz vjernosti Isusu Kristu i njegovom nauku. Lako je prepustiti se struji, ali zauzimanje lakih pozicija također često pokazuje i nedostatak odgovornosti.

Istina je da u svakom trenutku morate živjeti među ljudima svoga vremena, u skladu s njihovim mentalitetom i običajima. Ali u isto vrijeme, budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama[50] u Kristu Isusu, tako da to što se ne morate prilagođavati svojoj okolini – budući da ste među sebi jednakima, svojim bližnjima – ne znači da vas drugi ne mogu prepoznati kao Kristove učenike. Koliko samo sentimentalizma, straha i kukavičluka ima u određenim težnjama za prilagodbom!