Djeco moja draga, nemojte u mojim riječima iščitavati ništa osim veoma velike ljubavi prema svim ljudima, srca otvorenog za sve njihove brige i probleme, i široko razumijevanje koje ne ostavlja nimalo prostora za diskriminaciju ili isključivanje drugih. I shvatite da nije strah taj koji nas pokreće, jer se ne bojimo nikoga i ničega, čak ni Boga koji je naš Otac. Naprotiv, radi se o osjećaju odgovornosti da ćemo jednog dana našem Gospodinu morati položiti račun o našem suotkupiteljskom poslanju koje nas potiče da ne popuštamo – caritas enim Christi urget nos[51] – da stalno budemo nezadovoljni s onim što smo već postigli i da ne počivamo na svojim lovorikama!

U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi,[52] iskoristite svoje vrijeme što više možete,[53] jer život je kratak: Dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri.[54] Ispunimo ljubavlju ovaj naš jadni svijet jer je naš; Božje je on djelo i nama ga je Bog dao u baštinu: Dabo tibi gentes hereditatem tuam et possessionem tuam terminos terrae.[55] Imajte na umu da ono moguće čini svatko, a Bog naš Gospodin od nas traži, i također nam daje svoju milost, da činimo stvari koje će vam se činiti nemogućima.