Nemojte se zaustaviti na idealističkim sanjarenjima. Budite realistični. Vidite toliko neizmjernih stvari, toliko prostora za djelovanje, toliko stvari za učiniti i toliko mogućnosti da se, nakon što ih promotrite, može se dogoditi da ostanete zadovoljni i zaboravite konkretna djela – hodie, nunc – koja će omogućiti da sve to jednoga dana postane stvarnost.

Usred ove veličanstvene borbe, ostanite mirni. Štetno je zapetljati se u brige. Corripite inquietos,[56] kaže sv. Pavao kršćanskoj zajednici u Solunu. A čujemo, kaže im, da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube.[57] I dao im je jedini lijek: vršiti našu dužnost. Čineći što trebamo i stavljajući naša srca u ono što činimo ostvarujemo Božje veličanstvene planove. Apostol nastavlja: Takvimazapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.[58]