Ne možemo zaboraviti, djeco moja, da je naš Gospodin rekao kako njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.[7] Dopuštajući zloupotrebu ljudske slobode, prihvaća On i činjenicu da do trenutka žetve korov može rasti zajedno s dobrim sjemenom.[8] I zlo je napredovalo! Od samih početaka Crkve, čak i dok su apostoli još bili živi, javljale su se hereze i raskoli. A zatim i progoni od strane pogana u ranim vremenima kršćanstva: islam, protestantizam i sada komunizam. Na njivi koju je Bog za sebe stvorio na zemlji, a koja je Kristova baština, ima korova. I ne samo korova, već korova u izobilju!

Dokle god sveti grad, novi Jeruzalem, ne siđe s neba – novo nebo i nova zemlja[9] – neće biti primirja u bitci koja se vodi. To je bitka koju s jedne strane vodi Gospodar gospodara i Kralj kraljeva, i oni s njim koji su pozvani i izabrani i vjerni, a s druge strane, sluge zvijeri i sina propasti, koji se protivi i uzdiže sebe iznad svega što se naziva Bog ili je predmet štovanja, tako da zauzima mjesto u hramu Božjem, proglašavajući samog sebe Bogom.[10]