Sloboda, djeco moja. Nemojte nikada očekivati od Djela da vam govori što ćete činiti u vremenitim stvarima. Tkogod bi pokušao sputati slobodu koju Djelo daje svojoj djeci, gazeći prirođenu osobnost svakog djeteta Božjeg u Opusu Dei, ne bi imao moj duh.

Vi ste ti koji – posve slobodno – trebate razviti odgovarajuće osjetljivosti putem obrazovanja koje primate. Na taj način ćete spontano reagirati na probleme čovječanstva, na nesigurne društvene okolnosti koje treba oblikovati prema ispravnim kriterijima. Na vama je da, zajedno s vašim sugrađanima, hrabro preuzimate rizik traženja čovječnih i kršćanskih rješenja na vremenita pitanja na koja na svom putu nailazite. Ta rješenja će biti koja god u svojoj savjesti vidite jer ne postoji neko jedinstveno rješenje.

Uzalud bi čekali da vam Djelo ta rješenja servira na gotovo. Takvo nešto nije se nikada dogodilo, ne događa se, niti će se ikada dogoditi, jer to je protivno našoj naravi. Djelo nije „paternalističko”, iako je ta riječ ambivalentna i stoga ju sada koristim u njezinom pogrdnom značenju. Vaši voditelji imaju povjerenje u vašu sposobnost djelovanja i preuzimanja inicijative; ne vode vas za ruku. Ali, u duhovnom pogledu, oni prema vama gaje „dobar paternalizam”: osjećaje očinstva, uistinu i majčinstva!

I tako, upravo zbog ove slobode koju uživamo u Opusu Dei, nemoguće nam je unutar društva oblikovati ono što se danas naziva grupom za vršenje pritiska. Ako bi ikada voditelji u nekoj vremenitoj stvari postavili određeni kriterij, ostali vjernici Djela koji razmišljaju drugačije s pravom bi se protiv njega pobunili i ja bih se našao u situaciji da vršim tužnu dužnost blagoslivljanja i hvaljenja onih koji su kategorično odbili poslušati. Oni bi tu stvar morali odmah iznijeti voditeljima regije ili Ocu te sa svetom nepopustljivošću ukoriti one voditelje koji su pokušali vršiti autoritet koji ne mogu imati. I bilo bi nužno ozbiljno ukoriti bilo koje moje dijete koje bi, u ime svoje vlastite slobode, pokušalo ograničiti legitimnu slobodu svoje braće ili sestara, pokušavajući nametnuti vlastiti kriterij u vremenitim stvarima ili stvarima otvorenim za različita mišljenja.

A što se tiče onih koji tvrdoglavo odbijaju vidjeti ove jasne stvari i koji tvrde da su otkrili znakove tajnovitosti, tajnovitosti koja niti je ikada postojala niti će ikada biti potrebna, sigurno to čine ex abundantia cordis, jer se oni sami tako ponašaju. I nikada neće hodati kao mi, uzdignute glave i gledajući druge ravno u oči, jer mi nemamo što skrivati makar svatko od nas ima nedostatke protiv kojih se u svom nutarnjem životu bori.