Dopustite mi da vas još jednom podsjetim, djeco moja, da određeni apostolat na kojeg ste pozvani trebate vršiti vi kao građani, s punom i iskrenom vjernošću državi, u skladu s Evanđeljem i apostolskim naukom.[64] Trebate vjerno poštovati zakon zemlje i ispunjavati sve svoje građanske dužnosti, ne pokušavajući izbjeći bilo kakvu obvezu i koristeći sva svoja prava na dobro društva, bez da nerazborito odustajete od ijednog od njih.

Što se tiče ostvarivanja građanskih prava, živi primjer pronalazimo u opetovanom ponašanju sv. Pavla kako ga opisuju Djela apostolska. Njegova muževna čvrstina je takva da bi je plašljivci mogli doživjeti kao oholost. No zapravo je riječ o ispravnoj čestitosti bez ikakva okolišanja. Kada je potrebno, Apostol objavljuje svoj status rimskog građanina i zahtjeva, bez ikakve lažne skromnosti, da ga se takvim i tretira: Javno su nas neosuđene šibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas![65]

Kako izravan je Pavao s tamničarem u Filipima! A tu je i njegov divan razgovor s tribunom u Jeruzalemu, pun ljudske elegancije, u situaciji kada je bio pred šibanjem: Kad ga remenjem rastegoše, reče on nazočnom satniku: „Rimskoga građanina, i još neosuđena, smijete bičevati?” Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: „Što si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!” Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: „Reci mi, jesi li Rimljanin?” On odvrati: „Da.” Tisućnik dometnu: „Ja stekoh to građanstvo za skupe novce.” Pavao nato reče: „Ja sam se pak s njim i rodio.”[66] Komentar nije potreban moje kćeri i sinovi: naučite lekciju.