Kada djelujete na taj način, ujedinjeni sa svojim sunarodnjacima i dajući im hrabrosti, stvarajući okruženje u kojem se stvari ne nameću bez dopuštanja da se izraze legitimni osjećaji društva, bit ćete u stanju zakonodavstvu vaših nacionalnih zajednica dati kršćansko usmjerenje, prije svega u onim ključnim pitanjima javnog života naroda: zakonima o braku, obrazovanju, javnom moralu, vlasništvu, itd.

Kako zakonodavstvo može biti kršćansko ako se poštovanje prema obitelji temelji na razvodu? Gdje je tu logika kada neka društva koja se ponose svojom vjerskom „raznolikošću” ne dopuštaju tu raznolikost u državnim školama, gdje bi svaki učenik trebao imati pravo primiti vjersko obrazovanje u skladu sa svojom vjerom?

Ne shvaćate li da je privatno vlasništvo (u granicama koje zahtjeva opće dobro) sredstvo čovjekove slobode, dobro koje bi trebalo smatrati jednim od temeljnih dobara potrebnih za razvoj ljudske osobe i obitelji? Zemlje gdje se ova prava ne poštuju ne samo da nisu katoličke nego nisu ni ljudske. Vidite li panoramu pred sobom? U ovim i drugim točkama od ključne važnosti morate se boriti, i to hrabro se boriti!