Bio bi to znak deformacije ako bi ikada mislili da područje ekonomije ili financija ne može biti polje našeg apostolskog rada. Ova predodžba je raširena među ljudima koji potječu iz klerikalnih krugova. No ona je popraćena paradoksom da su mnogi od tih istih ljudi – pod okriljem Crkve – često uključeni u tvrtke i poslovne odnose i barataju velikim sumama novca drugih ljudi koji im vjeruju jer se nazivaju katolicima. Za takve ljude je rečeno, bez prevelike zlobe, da su njihove oči na nebu, a ruke na svemu čega se mogu dohvatiti. Imati rezervu ili predrasude prema financijskim poslovima nije kršćanski stav jer to je samo još jedna od domena koje treba posvetiti.

Ipak, ova sumnjičavost od strane katolika je imala, i još uvijek ima, popriličan utjecaj te ih je često sputavala da u ovom području financija svojim radom čine dobro. U nekim slučajevima su tamo radili, ali grešne savjesti, ili su ove ljudske zadaće prepustili moći ljudi neprijateljski raspoloženih prema Crkvi, koji su bili u mogućnosti, a i dalje su, koristiti ih kako bi nanosili veliku štetu dušama.

Utoliko je to slučaj da je zabavno čitati određena pobožna promišljanja iz crkvene povijesti (opravdana, nesumnjivo, mentalitetom i okruženjem tih vremena) koja navode da se nakon Gospodinova uskrsnuća Petar mogao vratiti svom poslu ribara jer je ribarenje poštena djelatnost, ali Mateju nije bilo dopušteno vratiti se svom zanimanju. To bi bilo zato što postoje djelatnosti koje nije moguće obavljati bez ozbiljnog rizika grijeha ili, jednostavno i grubo rečeno, bez činjenja grijeha. A Matej je bio jedan od njih.[74]

Tim pogrešnim shvaćanjima, potaknutim od ljudi koji ispovijedaju contemptus saeculi, prezir prema svjetovnom, moramo stati na kraj. Vaš laički mentalitet ne vidi ništa loše u činjenici da radi u poslovnom sektoru ili financijama, jer znate kako te zadaće učiniti nadnaravnima, kao i sve ostale koje vršite, i usmjeriti ih u kršćanskom i apostolskom duhu.