Ponekad ljudi koji nas kritiziraju pripadaju nekoj formalnoj organizaciji koja živi na račun novca poreznih obveznika suprotno željama građana te države. U isto vrijeme, htjeli bi da nemamo prostora za disati, nikakvo pravo raditi ili žrtvovati se kao što se žrtvujemo, živeći u siromaštvu kako bi održavali i vršili djelatnosti milosrđa, obrazovanja, kulturne izgradnje i promicanja kršćanskog nauka. Oni su neprijatelji slobode – tj. slobode drugih ljudi – i žele vršiti diskriminaciju među građanima.

Sve udruge, koje god vrste, vjerske, umjetničke, sportske, kulturne, itd., nužno trebaju posjedovati i upravljati novcem kako bi održavali sredstva potrebna za ispunjavanje svojih ciljeva. Svatko tko se nad tim zgraža, blago rečeno pokazuje velik manjak zdravog razuma.

Kada spomenem vjerske udruge, odmah mi na pamet padaju Biblijsko društvo[75] ili Vojska spasa koji posjeduju banku, osiguravajuće društvo, itd. Nitko se ne zgraža. Ta im sredstva trebaju kako bi širili svoju poruku i očuvali svoj dobrotvorni rad. U mnogim zemljama, ne samo da se ova vjerska društva ne kritiziraju zbog svojih financijskih aktivnosti već ih Država i oslobađa plaćanja poreza zbog društvenog rada kojeg obavljaju.

Stoga je savršeno pravedno da nam službena tijela bilo gdje u svijetu daju zajmove ili čak i donacije. Ako to učine, neće uraditi ništa više od ispunjavanja svoje dužnosti, jer našim javnim i društvenim radom s njihovih ramena skidamo dio tereta njihovih obveza. Ako nam vlasti pomažu na isti način kao što pomažu i druge kulturne ili dobrotvorne institucije, ne čine ništa više od onoga što je pravedno.