Opus Dei, operatio Dei, djelo Božje, zahtijeva od svih svojih vjernika da rade jer rad je sredstvo posvećivanja i apostolata. To je razlog zašto se mnogo milijuna ljudi po cijelom svijetu, katolika i nekatolika, kršćana i nekršćana, divi i pomaže Djelu i voli ga dubokom privrženošću. I zahvaljujemo Bogu na tome.

Među vama ima i onih koji su, zato što osjećaju da imaju kvalifikacije da preuzmu aktivnu ulogu u rješavanju društvenih problema svoje države, uključeni u politički život s punom slobodom i osobnom odgovornošću. Nema vas mnogo: isti postotak kao i u društvu u cjelini. I poput svih ostalih vjernika Djela u svojim zemaljskim zanimanjima, kada radite u ovom polju uvijek to činite ne predstavljajući se kao katolici ili vjernici Djela kako biste napredovali. Ne koristite ni Crkvu ni Djelo, jer znate da ne možete miješati niti Božju Crkvu niti Djelo sa vremenitim djelatnostima. Štoviše, kada djelujete u javnom životu, ne možete zaboraviti da ono što mi katolici želimo jest društvo slobodnih građana, ali ujedinjeno i složno oko djelotvornog nastojanja za postizanje općeg dobra primjenjujući evanđeoske principe koji su trajan izvor nauka Crkve.

Imate puno pravo slijediti poziv političara. Kada bi neka država na vašem putu postavljala zapreke, trebala bi postaviti te iste zapreke na put članova drugih udruženja vjernika. A onda, iz istog razloga, naime, poslušnosti koju vjernici duguju crkvenim vlastima, država (koja je logički dosljedna) postavila bi iste zapreke svim prakticirajućim katolicima, uskraćujući im njihova puna prava i odgovornosti u vremenitom društvu. Nepravedno je odnositi se prema prakticirajućim katolicima kao građanima niže vrste, ali u suvremenoj povijesti nalazimo primjere te vrste diskriminacije.

Onima od vas koji imaju poziv za politiku kažem: radite bez straha i shvatite da ako ne biste tako činili, griješili biste propustom. Radite profesionalnom voljom i ispunjavajte tehničke zahtjeve svoga posla. Nastojte pružiti kršćansko služenje svima u vašoj zemlji i imajte na pameti slogu među svim narodima.

Simptom klerikalnog mentaliteta odražava se u pohvalama pisanima od strane ljudi koji su se povukli iz svijeta, a koje liturgija upućuje kanoniziranim vladarima. Hvaljeni su zbog toga što su vladali svojim kraljevstvima više pobožnošću nego vršenjem svoje kraljevske moći, pietate magis quam imperio, više dobrotom nego autoritetom.

Vršite svoje poslanje ispravnom nakanom, bez gubljenja nadnaravnog pogleda, ali ne miješajte božansko s ljudskim. Činite stvari kao što bi ih ljudi trebali činiti i ne zaboravite da redovi stvaranja imaju vlastite principe i zakone koje se ne smije narušavati povlačenjem pogrešnih paralela s anđelima. Najgora pohvala koju mogu uputiti nekom svom sinu jest reći mu da je poput anđela. Mi nismo anđeli, mi smo ljudi.