Oni od vas koji djeluju u javnom životu trebaju osjećati svojom dužnošću ne odricati se tog rada pod bilo kojim režimom, čak i onima koji nisu vođeni kršćanskim principima, osim ako mjesna crkvena hijerarhija za katolike ne odredi drugačije. Vaša vam savjest ne dopušta prepuštanje upravnih poslova onima koji nisu katolici te čak i u okolnostima koje su prema religiji sasvim neprijateljski nastrojene uvijek ćete moći spriječiti da se čine još gora zla.

Bez obzira na sustav vlasti, ne biste trebali napustiti to područje iako bi vas ljudi – nepravedno – mogli etiketirati kao kolaboracioniste. Djeco moja, sve ovo je još važnije u zemljama gdje su katolici većina. Bilo bi nezamislivo ako u vladi ne bi bilo prakticirajućih i odgovornih katolika, a time ni članova različitih vjerničkih udruženja. U tom slučaju bi morali reći da u toj zemlji katolici niti prakticiraju, niti su odgovorni, niti su katolici – ili da je Crkva u njoj progonjena.

Ako biste morali sudjelovati u radu vlade, učinite sve što možete u poticanju donošenja pravednih zakona koje građani mogu ispunjati. Činiti suprotno bila bi zloupotreba moći i napad na slobodu ljudi: to bi iskrivljavalo njihove savjesti, jer osim toga u takvim slučajevima bi imali potpuno pravo ne poštovati one zakone koji se tako samo nazivaju.

Poštujte slobodu svih građana i imajte na umu da bi svi članovi zajednice trebali sudjelovati u općem dobru. Dajte svima priliku da podignu svoj životni standard, bez da neke ljude pritišćete kako bi druge uzdignuli. Skromnijim ljudima ponudite otvorene horizonte za njihovu budućnost: sigurno zaposlenje i pravednu plaću, pristup jednakom obrazovanju. Osim što je to ispravno i pravedno, ujedno će im donijeti i svjetlo u život, promijeniti im stavove i pomoći im da traže Boga i uzvišenije stvarnosti. Ipak, nemojte zaboraviti, djeco moja draga, da je najtužniji oblik siromaštva duhovno siromaštvo, biti lišen Kristovog nauka i ne sudjelovati u njegovom životu.