Moje kćeri i sinovi, od svih vas koje je Bog pozvao da izgrađujete obitelj tražim da iskreno ljubite jedno drugo, da uvijek imate onaj isti osjećaj za romantiku kao kada ste bili mladić i djevojka. Bilo bi to loše poimanje o braku, koji je ideal i poziv, misliti da sreća završava onda kada započnu teškoće i protivštine života.

Tada se ljubav jača i postaje jača od smrti: fortis est ut mors dilectio.[78] Bujice protivština i poteškoća ne mogu ugasiti pravu ljubav: žrtva velikodušno podijeljena snažnije vas sjedinjuje – aquae multae non potuerunt extinguere caritatem – i mnoge poteškoće koje naiđu, bilo tjelesne ili moralne, neće moći ugasiti vašu privrženost.

Vaš će brak, u pravilu, biti vrlo plodan. A ako vam Bog i ne podari djecu, svoju ćete energiju intenzivnije posvetiti apostolatu koji će vam donijeti divnu duhovnu plodnost. Kao što sam vam mnogo puta rekao, Gospodin kršćanske obitelji najčešće kruni krunom djece. Uvijek ih primajte s radošću i zahvalnošću jer ona su dar i blagoslov od Boga i dokaz njegovog povjerenja u vas.