Možete pomoći i tako da se obratite onim (malobrojnim) obiteljima neke od moje djece kojima je teško razumjeti posvećenost njihove djece službi Bogu. Pomoći ćete im da budu zahvalni Bogu za neprocjenjivu milost što su pozvani biti očevi i majke Božje djece u njegovom Djelu. Nije im ni padalo na pamet da će im se djeca posvetiti Bogu, već su za njih imali potpuno druge planove. Nisu predvidjeli ovo predanje i ono je došlo i uništilo njihove plemenite, ali zemaljske projekte. U svakom slučaju, moje dugogodišnje iskustvo me naučilo da roditelji koji isprva ne prihvate radosno poziv svoje djece nakon nekoga vremena to ipak učine; približe se pobožnom životu, Crkvi i na kraju zavole Djelo.

Unatoč onome što sam upravo rekao, svaki dan ima, Bogu hvala, sve više obitelji – roditelja, braće i sestara, rodbine – koji na poziv reagiraju na nadnaravan i kršćanski način. Pomažu nam, pitaju za pristup Djelu kao supernumerariji ili barem budu odlični suradnici.

Kada razgovaram s majkama i očevima moje djece, često im kažem: „Vaš zadatak kao roditelja nije završio. Morate im pomoći da budu sveti. Kako? Tako što ćete i sami biti sveti. Roditeljsku dužnost vršite time što pomažete njima, pomažete meni, da budemo sveti. Dopustite mi da vam nešto kažem: Ponos i radost Opusa Dei, njegova kruna, to ste vi majke i očevi koji dio svoga srca imate posvećena služenju Crkvi.”