Sada završavam, moje ljubljene kćeri i sinovi. Djelomično vam smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim,[80] iako dobro poznajem vašu želju da budete vjerni Gospodinovom pozivu.

Odvažno ispunjavajte svoj zadatak i ne bojte se sebe predati, zauzeti za ono što je ispravno jer se ljudi lako uplaše vršenja svoje slobode. Radije bi da im se za sve daju gotove formule. To je paradoks, ali ljudi često traže pravila i odriču se svoje slobode iz straha od preuzimanja rizika.

Djelo vas obrazuje tako da svatko od vas, u vlastitoj sredini, može smjelo biti muškarac ili žena inicijative, poleta i vodstva. Na ovo obrazovanje trebate odgovoriti odlučnošću i energijom. Bez te odlučnosti s vaše strane, svi ovi duhovni resursi bili bi nizašto. Sjetite se izreke koju se često ugraviralo na drevne bodeže: „Ne oslanjaj se na mene ako ti nedostaje hrabro srce.”

Budite odlučni, uporni i ustrajni i nikada ne prihvaćajte „ne” kao odgovor. Imajte razumijevanja prema svima, osobito težeći k jedinstvu među katolicima. Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete,[81] kaže sv. Pavao. Mi katolici, stoga, trebamo poznavati i ljubiti jedni druge.