Pogledajte one narode koji su dostigli gotovo nevjerojatnu razinu napretka i rasta u kulturi i koji su, u samo nekoliko godina, ostvarili tehničku evoluciju koja im pruža visoku razinu materijalnog blagostanja. Rezultati njihovih istraživanja – divno je gledati kako Bog pomaže ljudskom umu – trebala su ih dovesti bliže Bogu, jer utoliko što su te stvari istinite i dobre, proizlaze od Boga i vode k njemu.

Ipak, nije tako. A niti su postali ljudskiji, unatoč svom napretku. Niti ne mogu jer, ako nedostaje božanska dimenzija, čovjekov život, neovisno o materijalnom savršenstvu koje postigne, jest životinjski život . Samo onda kada se čovjek otvori vjerskoj dimenziji uspijeva u svom nastojanju da postane drugačiji od zvijeri. S određenog gledišta, religija je najveća pobuna čovjeka koji ne želi biti životinja.

U domeni vjere, moje kćeri i sinovi, nema razvoja, nema mogućnosti daljnjeg napredovanja. Vrhunac razvoja tu nam je već dan: to je Krist, Alfa i Omega, početak i svršetak.[17] Stoga, u duhovnom životu nema više ničega za izumiti. Jedino što nam preostaje jest borba za suobličenje s Kristom, da se postane drugi Krist – ipse Christus – zaljubiti se u Krista i crpiti život od onoga koji je isti jučer i danas i koji će biti isti zauvijek: Iesus Christus heri et hodie, ipse et in saecula.[18] Razumijete li sada zašto vam stalno ponavljam da za vas nemam drugog recepta osim ovoga: osobna svetost? Nema drugog puta, djeco moja, nema drugog puta.