Postoji potreba za kvascem, kvascem koji će pobožanstveniti ljude i, čineći ih božanskim, istovremeno ih učiniti i istinski ljudskim. Čak i mnogima od onih koji se smatraju Isusovim učenicima, čak i onima koji se službeno predstavljaju kao pobožni, potreban je kvasac. Kvasac čini tijesto mekanim, laganim i spužvastim, preobražava ga u hranu koja krijepi. Brašno i voda bez kvasca ne bi proizveli ništa drugo osim tvrde, neprobavljive i nezdrave smjese.

Bog naš Gospodin je, usred brojnih napuštanja, za sebe uvijek čuvao ostatak vjernog naroda koji djeluje u tijestu kao kvasac. Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev, Bogu jakome. Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo će se Ostatak njegov vratiti;[19] preostali plod ostaje na drvetu masline kada ga se protrese, kad se oberu masline,[20] rekli su proroci. Tako dakle i u sadašnje vrijeme, pisao je sv. Pavao Rimljanima, postoji Ostatak po milosnom izboru.[21] Isus je samo nekolicinu ljudi upotrijebio kao kvasac: onu skupinu svetih muškaraca i svetih žena, koji su surađivali s prvima, u čijim je srcima izvršio veličanstvenu sjetvu.