Uvod

Sv. Josemaría započinje svoje Pismo pojašnjavajući da je spasenje koje je Krist donio namijenjeno svim muškarcima i ženama, bez izuzetka. Ipak, iako je njegovo otkupljenje preobilno, mora se primijetiti da mnogi ne poznaju Krista i da je zlo uznapredovalo u svijetu: "Na polju koje je na zemlji Bog stvorio za sebe, a koje je Kristova baština, ima korova. I ne samo korova, nego korova u izobilju!" (br. 3), piše. Suočeni s ovom stvarnošću, ove stranice su poziv da ne ostanemo ravnodušni, nego da budemo suotkupitelji s Kristom. Potrebno je, kaže on, djelovati poput kvasca u tijestu, sporom i stalnom djelatnošću, kako bismo ljude pobožanstvenili (br. 1–9).

Upravo u tom kontekstu širokih apostolskih vidika, nastavlja u br. 10–15, smješten je apostolat sv. Gabriela kojim "ispunjavamo sve djelatnosti svijeta nadnaravnim sadržajem koji će, šireći se, učinkovito doprinijeti rješavanju velikih problema čovječanstva" (br. 10). Ovo je ključna točka Pisma: Utjecaj apostolata sv. Gabriela nije ograničen na poboljšanje kršćanskog života onih koji u njemu sudjeluju, već kao posljedica osobnog djelovanja vodi k oživljavanju i prosvjetljavanju vremenitih stvarnosti i struktura životom i svjetlošću Krista. U tom dijelu govori o pozivu supernumerarija, ističući ovu evangelizacijsku i preobražavajuću sliku: to su ljudi različitih tipova i društvenih staleža koji mogu imati kršćanski utjecaj, kako s vodećih položaja u društvu tako i na najskromnijim raskrižjima života, raznolikim apostolatom koji sadrži sve specijalizacije koje i sam život nudi. Otuda i važnost svjetovnog profesionalnog poziva, koji je dio poziva supernumerarija, što ga, uz ostale aspekte, razlikuje od apostolata kojeg drugi vrše unutar Crkve.

Središnji dio (br. 16-32) započinje razmatranjem odnosa između svetosti i osobnog apostolata. Zatim se nastavlja razrađivati glavna tema ovog Pisma, koja je uvelike bila prisutna već i u prethodnom dijelu. Profesionalno i apostolsko djelovanje nije usmjereno samo na vršenje svog apostolata s pojedincima već se stapa u jedno tako da vjernik Opusa Dei teži izgradnji pravednijeg i kršćanskijeg društva. U tu svrhu Utemeljitelj ih potiče da ljube svijet i budu neustrašivo prisutni u svim ljudskim djelatnostima i organizacijama. Bez da neodgovorno ostavljaju otvoren prostor božjim neprijateljima, ali istovremeno i bez ogorčenosti: "Naš stav, djeco moja, treba biti stav razumijevanja, ljubavi. Naše djelovanje i pristup nisu usmjereni ni protiv koga, ne mogu nikada imati primjese sektaštva. Nastojimo utopiti zlo u izobilju dobra" (br. 25). Obilježje načina djelovanja Opusa Dei jest "vrlo velika ljubav za sve ljude, srce otvoreno za sve njihove brige i probleme te duboko razumijevanje koje ne ostavlja nimalo mjesta za diskriminaciju ili isključivanje drugih" (br. 26). Ali, inzistira sv. Josemaría, kršćanin ne može odmarati na svojim lovorikama: ostajući aktivni, spokojni, realistični, moramo težiti "učiniti kršćanskima sve djelatnosti svijeta i postaviti Krista na vrhunac svih ljudskih djelatnosti!" (br. 28). U ovom dijelu naglašava važnost naviješanja evanđeoske poruke svim narodima.

Kratki odjeljak (br. 33-37) razrađuje neka obilježja obrazovanja supernumerarija. Posebno se zadržava na slobodi koja mora prožimati to obrazovanje. Između ostalog i slobodi za razvijati se na širokom području osobne i profesionalne djelatnosti te različitim stvarima koje su stvar izbora i mišljenja: "Sloboda, djeco moja," kaže. "Nemojte nikada očekivati da će vam Djelo govoriti što u vremenitim stvarima trebate raditi" (br. 36). Potiče svakoga da traži ona rješenja koja u svojoj savjesti smatra najprikladnijima za rješavanje vremenitih problema. Žali se da u Crkvi postoje oni koji, vođeni klerikalizmom, ne razumiju i ne poštuju tu slobodu.

Slijedi idući kratki odjeljak (br. 38-42) u kojem izlaže još neka obilježja apostolata supernumerarija, muškaraca i žena: ne radi se o crkvenom zadatku, mora biti prožet poniznošću, vrši se u sferi građanskih dužnosti i prava jer poziv ima "potpuno svjetovni karakter" (br. 41). Tako ponovno inzistira na potrebi da, kao kršćanski kvasac, budemo prisutni u ljudskim djelatnostima i posebno, ako se za to ukaže prilika, u javnom životu – imajući na umu važnost građanskog zakonodavstva u oblikovanju života muškaraca i žena u pitanjima od moralnog značaja.

Nakon kratkog upućivanja na suradnike (br. 43), zadržava se na pojedinim apostolatima poput naviještanja evanđeoske poruke javnom mnijenju putem masovnih medija (br. 44-46), apostolatu zabave, djelovanjem u financijama te različitim područjima ekonomije i politike (br. 47-52).

Završni odjeljak (br. 53-58) posvećen je obiteljskom životu i braku, pružajući kriterije za sveto vršenje bračnih dužnosti u vremenu širenja spolne razuzdanosti, kontraceptivnog mentaliteta i razvoda. Pismo završava zaključnim riječima koje potiču vjernike da se predaju pozivu koji su primili, podržani sviješću svog božanskog sinovstva (br. 59–60).