Željeli bismo započeti ovaj intervju pojmom u vezi s kojim su mišljenja izrazito podijeljena: pojmom aggiornamenta. Po vašem mišljenju, koje je stvarno značenje te riječi u životu Crkve?

Vjernost. Aggiornamento, kako ga ja vidim, znači iznad svega vjernost. Suprug, vojnik, upravitelj, koji vjerno ispunjava u svakom trenutku, u svakoj novoj okolnosti svoga života, dužnost ljubavi i pravednosti što ih je jednom preuzeo, uvijek će biti bolji suprug, vojnik ili upravitelj. Teško je održavati taj oduševljeni osjećaj odanosti trajno aktivnim, kao što je uvijek teško primijeniti načelo na promjenjivu stvarnost svijeta. Ali to je najbolja obrana protiv starenja duha, mlakosti srca i otvrdnuća uma.

Ista vrijedi i za život institucija, i na poseban način za život Crkve koji ne slijedi nesiguran ljudski plan, već Bogom dan oblik. Otkupljenje i spasenje svijeta jesu plodovi sinovske vjernosti Isusa Krista volji nebeskog Oca koji ga je poslao, i naše vjernosti Njemu. Stoga je aggiornamento u Crkvi danas, kao i u bilo kojem razdoblju, u svom temelju radosna reafirmacija vjernosti Božjeg Naroda poslanju primljenom u Radosnoj vijesti.

Vjernost mora biti živa i aktivna u svim okolnostima čovjekova života. Ona stoga zahtijeva prigodan doktrinalni razvoj u otkrivanju blaga i depositum fidei (pologa vjere), kao što se jasno može vidjeti u dvije tisuće godina povijesti Crkve i nedavno na Drugom vatikanskom saboru. To također može zahtijevati prikladne promjene i reforme koje bi poboljšale, u svom ljudskom i usavršavajućem elementu, organizacijske strukture, misionarske i apostolske metode Crkve. Bilo bi, blago rečeno, površno misliti da aggiornamento sadrži primarno promjenu, ili da promjene uzrokuju aggiornamento. Jedina je zabrinutost zbog toga što postoje ljudi koji traže promjene koje na van i koje su protivne crkvenom nauku, te žele pokrenuti progresivan pokret Božjeg Naroda koji bi ga  unazadio nekoliko stoljeća. Unazadio barem do feudalnog razdoblja.