Još uvijek smo na temi obitelji. Sada bih se htio osvrnuti na odgoj djece i odnose između roditelja i djece. Promjene koje su utjecale na obiteljski život posljednjih godina ponekad čine međusobno razumijevanje teškim i čak dovode do kvara u komunikaciji, do onoga što se zove "generacijski jaz". Kako se to može prevladati?

Taj je problem star, iako se možda sada pojavljuje češće i akutnije zbog ubrzanih promjena koje karakteriziraju moderno društvo. Savršeno je razumljivo i prirodno da mladi i stariji ljudi gledaju stvari drugačije. To je uvijek bio slučaj. Iznenađujuća stvar bi bila kada bi adolescent mislio baš kao odrasli. Svi smo osjetili sklonost buniti se protiv starijih kada smo počeli samostalno oblikovati vlastito rasuđivanje. Ali smo s godinama uspjeli razumjeti da su naši roditelji bili u pravu u mnogim stvarima u čemu su bili vođeni svojim iskustvom i svojom ljubavlju. Zato je na roditeljima da naprave prvi korak. Oni su već prošli kroz tu fazu. Na njima je da budu puni razumijevanja, da imaju fleksibilnost i dobar humor, izbjegavajući bilo kakve sukobe jednostavno tako da budu nježni i dalekovidni. Uvijek savjetujem roditeljima da pokušaju biti prijatelji svojoj djeci. Roditeljski autoritet koji zahtijeva podizanje djece može biti savršeno usklađen s prijateljstvom, što znači postavljanje sebe na istu razinu na kojoj su i djeca. Djeca - čak i ona za koju se čini da su tvrdoglava i da ne reagiraju - uvijek žele tu bliskost, to bratstvo sa svojim roditeljima. To je pitanje povjerenja. Roditelji bi trebali podizati svoju djecu u ozračju prijateljstva, nikad ne dajući dojam da im ne vjeruju. Trebali bi im dati slobodu i učiti ih kako da je koriste s osobnom odgovornošću. Bolje je za roditelje da ponekad dopuste biti "prevareni", zato što će povjerenje koje su pokazali natjerati djecu da se osjete posramljenima što su ga zloupotrijebili - ispravit će se. S druge strane, ako nemaju slobode, ako vide da im nitko ne vjeruje, uvijek će težiti tome da prevare svoje roditelje.

To prijateljstvo, to razumijevanje kako se staviti na razinu djece, olakšava im da razgovaraju o svojim malim problemima; također omogućuje roditeljima da budu oni koji će ih postupno učiti porijeklu života, u skladu s njihovim načinom mišljenja i sposobnošću razumijevanja, blago predviđajući njihovu prirodnu znatiželju. Smatram to jako važnim. Ne postoji razlog da djeca povezuju seks s nečim grešnim ili da saznaju o nečemu što je u sebi plemenito i sveto u vulgarnom razgovoru s prijateljem. To također može biti važan korak u jačanju prijateljstva između roditelja i djece, sprječavajući odvajanje u ranim trenucima njihova moralnog života.

Roditelji bi također trebali nastojati ostati mladi u srcu kako bi lakše uspjeli suosjećajno reagirati prema plemenitim težnjama i čak prema neobičnim maštanjima svojih mladaca. Život se mijenja, i postoji mnogo novih stvari koje ne moramo voljeti. Možda, objektivno govoreći, nisu ništa bolje od drugih koje su bile prije, ali nisu loše. Jednostavno su samo drugi načini života i ništa više. Više puta sukobi mogu nastati zato što se pridaje važnost sitnim razlikama koje bi se mogle prevladati s malo zdravog razuma i dobrog humora.