Veliki društveni problem je problem neudanih žena. Mislimo posebno na one koje su imale poziv na brak, a nisu se udale. Kao posljedicu toga pitaju: "Koja je naša svrha u svijetu?" Koji biste im odgovor dali?

"Koja je naša svrha u svijetu?" Voljeti Boga svim svojim srcem i svom svojom dušom i širiti tu ljubav na sve. Čini li se to malo? Bog ne napušta nijednu dušu slijepoj sudbini. On ima plan za sve i poziva svakoga na vrlo osoban i neprenosiv poziv.

Brak je božanski put i poziv, ali nije jedini put ni jedini poziv. Božji planovi za svaku pojedinu ženu ne uključuju nužno brak. Rekle su da su imale poziv na brak, ali da nisu uspjele naći muža. U nekim slučajevima to može biti istina. I ponekad su se sebeljublje ili egoizam mogli spriječiti da Božji poziv bude ispunjen. Međutim, u većini slučajeva to može bit znak da im naš Gospodin nije stvarno dao poziv na brak. Priznajem da vole djecu, da osjećaju kako bi bile dobre majke i kako bi se svim srcem dale svojoj djeci i svome mužu. Međutim, to je normalno za svaku ženu, uključujući i one koje, zbog božanskog poziva, odustaju od mogućnosti braka kako bi radile u službi Boga i duša.

Nisu se udale. Dobro onda, neka nastave voljeti volju našeg Gospodina kako su to činile i dosad, držeći se blizu Njegova najnježnijeg srca. Isus nas nikad ne ostavlja, On je uvijek vjeran. Brine se za nas u svakom trenutku našeg života, dajući nam se sada i zauvijek.

Uz to, žena može ispuniti svoju zadaću kao žena (sa svim svojim ženskim osobinama, uključujući majčinske osjećaje) u okolinama izvan svoje obitelji. Na primjer, u drugim obiteljima, u školi, u socijalnom radu. Mogućnosti su beskrajne. Ponekad je društvo vrlo grubo, i to nepravedno, prema onima koje naziva "starim curama". Postoje neudane žene koje su izvor sreće i mira. One se brinu za to da se stvari naprave i troše se velikodušno u služenju drugima. One su majke na dublji i stvarniji način od mnogih koje su majke samo u fiziološkom smislu.