Razni čimbenici, među koje se mora uključiti nauk Crkvenog učiteljstva, doprinijeli su stvaranju i promicanju duboke društvene svijesti koja postoji danas. Čujemo mnogo o kreposti siromaštva kao svjedočenju kršćanstva. Kako može domaćica, čija je dužnost osigurati dobrobit svoje obitelji, živjeti tu krepost?

"Siromasima se navješćuje Evanđelje" (Mt 11,5), čitamo u Pismu, točno kao jedan od znakova koji označavaju dolazak Kraljevstva Božjeg. Oni koji ne vole i primjenjuju krepost siromaštva nemaju kršćanski duh. To vrijedi za sve. Za pustinjaka koji se povlači u pustinju, i za običnog kršćanina koji živi među svojim bližnjima, bilo da uživa dobra ovoga svijeta ili je lišen mnogih od njih.

Htio bih dublje ući u ovu temu jer, kad se danas propovijeda siromaštvo, nije uvijek razjašnjeno kako se njegova poruka može primijeniti u svakodnevnom životu. Postoje neki ljudi, dobronamjerni, bez sumnje, ali se nisu uspjeli prilagoditi vremenu, koji propovijedaju siromaštvo kao rezultat "spekuliranja iz fotelje". To siromaštvo ima određene razmetljive izvanjske znakove dok istodobno odaje goleme unutarnje - a ponekad i vanjske - nedostatke.

Sjećajući se izraza proroka Izaije - discite benefacere (Iz 1,17) - htio bih reći da moramo naučiti živjeti svaku krepost i to možda posebno vrijedi za siromaštvo. Moramo ga naučiti živjeti inače će se svesti na ideal o kojem se mnogo piše, ali ga nitko ozbiljno ne prakticira. Moramo postići da ljudi vide da je siromaštvo poziv koji naš Gospodin upućuje svakom kršćaninu, i da je stoga jasan poziv koji bi trebao oblikovati svaki ljudski život.