U ovom ste razgovoru komentirali važne aspekte ljudskog života, posebno one koji se odnose na žene i vrijednost koja im je dana u duhu Opusa Dei. U zaključku, možete li nam dati svoje mišljenje o tome kako se najbolje može unaprijediti uloga žena u životu Crkve?

Moram priznati da me to pitanje izaziva da idem protiv svoje uobičajene prakse i da umjesto toga dam polemičan odgovor, zato što se pojam "Crkva" često upotrebljava u kleričkom smislu ima značenje "vlastito kleru ili crkvenoj hijerarhiji". I stoga mnogi ljudi razumiju sudjelovanje u životu Crkve jednostavno, ili barem načelno, kao pomaganje u župi, suradnju u udrugama koje imaju mandat od hijerarhije, sudjelovanje u liturgiji itd.

Takvi ljudi zaboravljaju u praksi, iako to mogu tvrditi u teoriji, da se Crkva sastoji od cijelog Božjeg naroda. Svi kršćani čine Crkvu. Stoga je Crkva prisutna gdje god postoji kršćanin koji teži živjeti u Kristovo ime.

Govoreći to, ne nastojim umanjiti važnost uloge žena u životu Crkve. Naprotiv, smatram je neophodnom. Proveo sam svoj život braneći puninu kršćanskog laičkog poziva, običnih muškaraca i žena koji žive u svijetu, i pokušao sam postići puno teološko i pravno priznanje njihove zadaće u Crkvi i u svijetu. Samo želim ukazati na to da neki ljudi zagovaraju neopravdano ograničenje te suradnje. Moram inzistirati na tome da obični kršćani mogu provesti svoju posebnu zadaću - uključujući svoju zadaću u Crkvi - samo ako se odupiru klerikalizaciji i nastave biti sekularni i obični, tj. ljudi koji žive u svijetu i sudjeluju u poslovima i interesima svijeta.

Zadatak milijuna kršćanskih muškaraca i žena koji nastanjuju zemlju jest unijeti Krista u sve ljudske djelatnosti i objaviti preko svojih života činjenicu da Bog voli i želi spasiti sve. Najbolji i najvažniji način na koji mogu sudjelovati u životu Crkve, i doista način koji svi ostali pretpostavljaju, jest da budu istinski kršćani točno ondje gdje jesu, na mjestu na koje ih je pozvalo njihovo zvanje.

Vrlo je dirljivo misliti o toliko mnogo kršćanskih muškaraca i žena koji, možda bez neke posebne odluke, žive jednostavne, obične živote i pokušavaju ih učiniti utjelovljenjem Božje volje. Postoji goruća potreba u Crkvi učiniti te ljude svjesnima uzvišene vrijednosti njihova života, otkriti im da ono što rade, iako se čini nevažnim, ima vječnu vrijednost, pozvati ih, naučiti ih da pažljivije osluškuju glas Boga koji im govori preko svakodnevnih događaja i situacija. Bog potiče Crkvu da ispuni taj zadatak, zadatak da učini cijeli svijet kršćanskim iznutra, pokazujući da je Krist otkupio cijelo čovječanstvo.

Žene će sudjelovati u tom zadatku na načine koji su vlastiti njima, i kod kuće i u drugim zanimanjima koja izvršavaju, razvijajući svoj posebne odlike do kraja.

Glavno je da poput Marije, koja je bila žena, djevica i majka, žive očiju uprtih u Boga, ponavljajući njezine riječi: Fiat mihi secundum verbum tuum - "Neka mi bude po Tvojoj riječi" (Lk 1,38). O tim riječima ovisi vjerodostojnost pojedinčeva osobnog poziva - koji je uvijek jedinstven i neprenosiv u svakom pojedinom slučaju - što će nas sve učiniti sudionicima u djelu spasenja koje Bog ostvaruje u nama i u cijelom svijetu.