Nikad me neće umoriti ponavljanje naučavanja svetog Pisma: svijet nije loš jer je proizašao iz ruku Božjih. Svijet je Božje djelo, On ga promatra i vidi da je dobar (Gen 1,7). Mi, grešni i nevjerni ljudi ga činimo lošim i poružnjujemo ga. Ne sumnjajte: za vas, muškarce i žene u svijetu, svaki bijeg od poštene stvarnosti svakodnevnog života protivi se volji Božjoj.

Spoznajte da vas Bog zove da Mu, upravo kroz materijalne, svjetovne zadaće ljudskog života i polazeći od njih,  služite. U laboratoriju, operacijskoj dvorani, u vojarnama, na katedri fakulteta, u tvornici, na polju i u kućanstvu, na ovom nepreglednom polju ljudskog rada Bog nas očekuje iz dana u dan. Budite uvjereni: svaka situacija, koliko god nam se činila uobičajenom, skriva u sebi nešto sveto i božansko, a vama je dano da to otkrijete.

Studentima i radnicima koji su se 30-ih godina okupili oko mene običavao sam reći  da moraju naučiti materijalizirati duhovni život. Na taj sam ih način htio očuvati od čestog iskušenja koje bi ih odvelo u dvostruki život: s jedne strane bio je to unutarnji život, komunikacija s Bogom; a s druge strane, jasno odvojen obiteljski, poslovni i društveni život, život pun ovozemaljskih sitnica.

Ne! Ne smije biti nikakvog dvostrukog života. Želimo li biti kršćani, ne možemo si dozvoliti takav rascjep svijesti: jer postoji samo jedan život koji se sastoji od tijela i duha. Jedinstveni život mora biti svet i tijelom i dušom, mora biti ispunjen Bogom, nevidljivim Bogom kojeg susrećemo u sasvim vidljivim i materijalnim stvarima.

Nema drugog puta. Ili učimo otkrivati Gospodina u svakodnevici ili ga nikad nećemo pronaći. U našem je vremenu potrebno materiji i svakodnevici vratiti njihov plemeniti prvotni smisao, staviti ih u službu kraljevstva Božjeg da postanu sredstva  našeg neprestanog susreta s Isusom Kristom.