Prava kršćanska duhovnost koja priznaje uskrsnuće tijela svo se vrijeme buni protiv krivog spiritualiziranja, bez straha da se zbog toga protumači kao materijalistička. Jer ispravno je govoriti o kršćanskom materijalizmu i hrabro ga suprotstaviti svakom materijalizmu koji niječe duhovnost.

Jer što su sakramenti – tragovi ljudskog postajanja, kako kažu stari - osim jasne objave puta kojeg je Bog odabrao za nas, da nas posveti i odvede u Nebo? Ne vidite li kako se Bog u svakom sakramentu služi materijom da nam priopći svoju ljubav u svoj njezinoj  stvarateljskoj i otkupiteljskoj snazi? Što je euharistija koju ćemo svaki tren slaviti nego obožavanja vrijedno Tijelo i Krv našeg Spasitelja, koji nam se, kako kaže posljednji Koncil, nude kao skromna ovozemaljska materija, kao vino i kruh, plodovi prirode i ljudskog rada (Gaudium et spes, 38)?

Zorno piše sveti Pavao: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji (Kor 3,22-23). On misli na  onu uspinjujuću kretnju koju Duh Sveti, živeći u našim srcima, želi dozvati u svijet; kretnju koja se sa Zemlje  uspinje do Božjeg sjaja.  Jasno je da taj pokret sadrži na očigled prozaičnu stvarnost, piše sveti Pavao na jednom drugom mjestu: Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite (Kor 10,31).