Nerijetko, u govoru o laicima, ljudi su skloni ignorirati žene i tako davati nejasnu sliku o ulozi žene u Crkvi. Slično, ljudi nastoje razumjeti društvenu emancipaciju žene samo putem njezina sudjelovanja u javnom životu. Što mislite, koje je poslanje žene u Crkvi i svijetu?

Ponajprije, ne vidim razloga zašto bi trebalo činiti razliku ili diskriminaciju s obzirom na žene, kada govorimo o laikatu i njegovim apostolskim zadacima, njegovim pravima i dužnostima. Svi kršteni, muškarci i žene, dijele jednakost u dostojanstvu, slobodi i odgovornosti djece Božje. U Crkvi postoji temeljno jedinstvo koje je sveti Pavao govori prvim kršćanima: Quicumque enim in Christo baptizati estis, Christum induistis. Non est Iudaeus, neque Graecus: non est servus, neque liber: non est masculus, neque femina: 'Nema tu više ni Židova ni Grka; nema tu više ni robova ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog' (Gal 3 26-28).

Zbog mnogo razloga, uključujući one izvedene iz pozitivnog zakona, smatram da razlika između muškarca i žene, uz poštovanje prema pravnoj mogućnosti za primanje svetog reda, treba biti zadržana. Ali u svim ostalim područjima mislim da Crkva treba prepoznati u potpunosti u svom zakonodavstvu, unutarnjem životu i apostolskom djelovanju točno ista prava i dužnosti za žene, kao i za muškarce. Na primjer, pravo činiti apostolat, osnivati i upravljati udrugama, davati odgovorna mišljenja o stvarima koje utječu na zajedničko dobro Crkve. Potpuno shvaćam da će sve to, što nije teško priznati u teoriji kada razmatramo u korist teoloških argumenata, zapravo naići na otpor. Još se sjećam iznenađenja, pa čak i kritiziranja, kojim su neki ljudi reagirali na ideju da Opus Dei  potiče žene koje pripadaju našem udruženju da traže određeni stupanj u teološkom studiju. Sada su, naprotiv, skloni imitirati nas, i u drugim stvarima.

Ipak, mislim da će otpor i bojazni malo-pomalo nestajati. U osnovi je samo pitanje razumijevanja Crkve, shvaćanje da Crkva nije sastavljena samo od klera i redovnika već da su i laici također, muškarci i žene, Božji Narod, i imaju, po božanskom pravu, svoje vlastito zvanje i odgovornost. Ali volio bih dodati da, kako ja vidim, bitna jednakost između muškaraca i žena zahtijeva shvaćanje komplementarnih uloga koje oni zauzimaju u rastu Crkve i u napretku društva. Ne uzalud Bog je stvorio muškarca i ženu. Ta bi različitost trebala biti razmotren ne u 'patrijarhalnom' smislu, već u njegovoj punoj, bogatoj dubini nijansa i posljedica. Tako su muškarci oslobođeni napasti da 'maskuliniziraju' Crkvu i društvo, i žene od shvaćanja svog zvanja u Božjem Narodu i u svijetu i potrebe za pokazivanjem da mogu jednako dobro izvršiti zadatke koji su nekada bili rezervirani samo za muškarce. Smatram da i muškarci i žene trebaju ispravno shvatiti svoje poslanje kao protagonisti u povijesti spasenja, ali tako da svatko upotpunjuje posao drugoga.